Endovaskularno liječenje intrakranijskih aneurizmi zavojnicama uz ugradnju potpornice [Endovascular treatment of intracranial aneurysms with stent assisted coiling]

Ozretić, David (2015) Endovaskularno liječenje intrakranijskih aneurizmi zavojnicama uz ugradnju potpornice [Endovascular treatment of intracranial aneurysms with stent assisted coiling]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

Preview

PDF Download (2MB) | Preview

Abstract

The aim of intracranial aneurysm treatment is prevention of rupture. For a long time only option was neurosurgical procedure of clipping the aneurysm neck for exclusion from circulation, but certain number of patients were unfavourable for operation. In the last 20 years endovascular technique of embolization with coils (coiling) was developed as an alternative and solution for those patients. Published investigations have shown better results of embolization procedures with lower rates of complications, but higher rate of recanalization, i.e. reentering of blood into the aneurysm, was observed that requires more controls and longer follow-up. To improve long-term results, stents have been used as a supporting device to allow better filling of large and wide neck aneurysms with coils, with additional effect of diverting blood flow from the aneurysm and promotion of aneurysm neck healing. In this research demographic, clinical and anatomical parameters of patients and aneurysms treated with non assisted or stent assisted coiling were assessed, and long-term morphological outcome was evaluated on control angiographic exams. It was established that endovascular treatment with stent assisted coiling does not have higher rate of angiographicaly detected procedural complications than non assisted coiling, and that use of stent significantly reduces the rate of persistent residual filling of aneurysm lumen during follow-up period, but does not reduce the rate of recurrence compared to non assisted coiling.

Abstract in Croatian

Cilj liječenja intrakranijskih aneurizmi sprječavanje je rupture. Dugo vremena jedini izbor bio je neurokirurški zahvat postavljanja kopče na vrat aneurizme kojom se ona isljučuje iz cirkulacije, no određeni broj pacijenata nije bio pogodan za operativni zahvat pa se kao alternativa prije 20-ak godina razvila endovaskularna tehnika embolizacije aneurizmi zavojnicama kojima se ispunjava aneurizma. Dosadašnja istraživanja pokazala su bolje kliničke ishode embolizacijske tehnike i manju učestalost komplikacija, no primijećen je veći postotak rekanalizacije, tj. ponovnog ulaska krvi u aneurizmu, zbog čega su potrebne češće kontrole i dugotrajnije praćenje. Da bi se poboljšali dugoročni rezultati, počele su se kao pomoćna sredstva upotrebljavati potpornice koje omogućavaju bolje punjenje zavojnicama aneurizmi velikog promjera i širokog vrata, a imaju i dodatni učinak preusmjeravanja krvi mimo aneurizme i poticanja cijeljenja vrata. U ovom istraživanju promatrana su demografska, klinička i anatomska obilježja bolesnika i aneurizmi liječenih endovaskularnom tehnikom embolizacije samo zavojnicama i uz ugradnju potpornice te je ocijenjen dugoročni morfološki ishod liječenja na kontrolnim angiografskim pregledima. Utvrđeno je da endovaskularni zahvat embolizacije intrakranijske aneurizme zavojnicama uz ugradnju potpornice nema veći postotak angiografski detektiranih proceduralnih komplikacija od embolizacija samo zavojnicama i da ugradnja potpornice značajno smanjuje učestalost perzistentnoga rezidualnog punjenja aneurizme tijekom vremena praćenja, no ne i učestalost recidiva u odnosu na zahvat embolizacije samo zavojnicama.

Actions (login required)

View Item

Downloads