Procjena rizika biokemijskog relapsa karcinoma prostate nakon radikalne prostatektomije na osnovi patohistoloških obilježja bioptata

Spajić, Borislav (2008) Procjena rizika biokemijskog relapsa karcinoma prostate nakon radikalne prostatektomije na osnovi patohistoloških obilježja bioptata. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

Preview

PDF Download (2MB) | Preview

Abstract

The aim of this study is to determine whether the percentage of carcinoma in needle biopsy and percentage of positive biopsy specimens as well as the localization of carcinoma in the prostate represent reliable predictors of biochemical relapse (BCR) in patients following radical prostatectomy. Three hundred and fourthly patients who underwent radical prostatectomy at the “Sestre milosrdnice” University Department of Urology between 1996 and 2005 were included in the study. The average follow-up of patients was 50.3 months. The newly formed groups based on the percentage of carcinoma in needle biopsy and percentage of positive biopsy specimens were significant predictors of preoperative incidence risk (P<0,0001) and BCR-free survival (P<0,0001). Compared with the groups currently used for BCR-risk assessment, which are based on PSA and Gleason score values, the newly formed groups were superior in predicting BCR incidence risk and BCR-free survival (P<0,0001). Patients with bilobar prostate carcinoma had more frequent BCR (P=0,0002) and shorter BCR-free periods compared to patients with unilobar carcinoma (P<0.0001). The newly formed risk groups based on the above mentioned pathohistological characteristics were valuable in the assessment of BCR incidence and BCR-free survival. Thus, they can be used to recognize high-risk patients who may benefit from the introduction of adjuvant therapy. Besides, they can be used to assign primary therapy, i.e. to recognize patients in whom radiotherapy would yield similar results as prostatectomy. In such cases, radiotherapy is preferred as a less aggressive form of therapy.

Abstract in Croatian

Postoje kontroverzije u odabiru liječenja klinički lokaliziranog karcinoma prostate, a isto tako i različita mišljenja o učinkovitosti i komplikacijama tih terapija. Upravo je poradi toga vrlo bitno procijeniti rizik od biokemijskog relapsa (BCR) nakon radikalne prostatektomije. Biokemijski relaps definiran je kao svaka detektibilna vrijednost prostata specifičnog antigena (PSA) nakon radikalne prostatektomije ili porast vrijednosti PSA nakon razdoblja nedetektabilnog PSA. Hipoteza ovog istraživanja je da su postotak karcinomskog tkiva u bioptičkome materijalu prostate kao i postotak bioptata zahvaćenih tumorom te njihova lokalizacija u prostati pouzdani pokazatelji pojave BCR-a bolesti nakon radikalne prostatektomije. U istraživanje je uključeno 340 pacijenata kojima je napravljena radikalna prostatektomija na Klinici za urologiju KB „Sestre milosrdnice“ u periodu od 1996. do 2005. godine. Prosječno vrijeme praćenja pacijenata iznosilo je 50,3 mjeseca. Ciljevi ovog istraživanja su: formirati nove rizične skupine za procjenu BCR-a na osnovi ukupnog postotka karcinoma u bioptičkome materijalu i na osnovi postotka pozitivnih bioptata te usporediti nove rizične skupine s već poznatim rizičnim skupinama koje se temelje na preoperativnim vrijednostima PSA i GZ-a i na taj način utvrditi vrijednost novoformiranih grupa u procjeni pojave i preživljenja bez BCR-a. Novouspostavljene rizične skupine za procjenu BCR-a na temelju ukupnog postotka karcinoma u bioptičkome materijalu te na temelju postotka bioptata s karcinomom formirane su statističkom analizom na sljedeći način: 1. Skupina 1 - niski rizik: do <18% karcinoma u bioptičkome materijalu ili do 38% bioptata s karcinomom 2. Skupina 2 - srednji rizik: od 18% do 38% karcinoma u bioptičkome materijalu ili od 38% do 64% bioptata s karcinomom 3. Skupina 3 - visoki rizik: više od 38% karcinoma u bioptičkome materijalu ili više od 64% bioptata s karcinomom Novouspostavljene rizične skupine na temelju postotka karcinoma u bioptičkome materijalu i postotka pozitivnih bioptata pokazale su statistički značajnu važnost u procjeni preoperativnog rizika pojave (P <0,0001) i postoperativnog preživljenja bez BCR-a (P <0,0001). Pacijenti u skupini s niskim rizikom za BCR imali su statistički značajno manji rizik i duže preživljenje bez BCR-a u usporedbi s onima iz skupine za srednji (P <0,0001) i visoki rizik (P <0,0001). Statistički značajne razlike u postoperativnom preživljenju bez BCR-a nađene su i između pacijenata iz skupine sa srednjim i visokim rizikom (P = 0,0003; P = 0,001). Pojava BCR-a i dužina postoperativnog preživljenja bez BCR-a statistički značajno je bila povezana i s lokalizacijom bioptata zahvaćenih karcinomom. Pacijenti koji su imali karcinom u oba režnja statistički značajno češće su imali BCR (P = 0,0002), a i vrijeme postoperativnog preživljenja bez BCR-a bilo je kraće u usporedbi s pacijentima koji su imali karcinom samo u jednom režnju (P <0,0001). Usporedba vrijednosti novouspostavljenih grupa za procijenu rizika pojave BCR-a i dužine postopertivnog preživljenja bez BCR-a nije pokazala bitne statističke razlike između grupa formiranih na temelju ukupnog postotka karcinoma u bioptičkome materijalu i grupa formiranih na temelju postotka pozitivnih bioptata. Usporedba novouspostavljenih grupa s već postojećim grupama za procjenu rizika BCR-a na temelju PSA i GZ-a pokazala je da su novoformirane grupe statistički značajno bolje procijenile rizik pojave BCR-a i dužinu postoperativnog preživljenja bez BCR-a u usporedbi s grupama formiranim na temelju PSA i GZ-a (P <0,0001). Kaplan-Meierovom krivuljom preživljenja za ukupni postotkak karcinoma u bioptičkome materijalu i postotak pozitivnih bioptata na bazi rizičnih skupina PSA i GZ-a dokazali smo statistički značajne razlike preživljenja bez BCR-a (P <0,0001). Razlike u preživljenju bez BCR-a između sve tri skupine za ukupni postotkak karcinoma u bioptičkome materijalu i postotak pozitivnih bioptata na bazi niskog rizika PSA i GZ-a bile su statistički značajne (P <0,0001). Razlike preživljenja bez BCR-a između novouspostavljenih rizičnih skupina na bazi srednjeg i visokog rizika PSA i GZ-a također su bile statistički znažajne (P <0,0001). Navedeni rezultati dokazuju da su granične vrijednosti između skupina za ukupni postotak karcinoma u bioptičkome materijalu i za postotak pozitivnih bioptata u predviđanju rizika pojave i vremena preživljenja bez BCR-a dobro postavljene. Novouspostavljene rizične grupe na osnovi patohistoloških obilježja bioptata imaju vrijednost u procjeni pojave i procjeni postoperativnog preživljenja pacijenta bez BCR-a te se mogu koristiti za prepoznavanje visokorizičnih bolesnika u kojih se pravovremenim uvođenjem sekundarne terapije može produžiti preživljenje bez BCR-a i životni vijek. Osim toga mogu se koristiti i u određivanju primarne terapije u bolesnika koji nisu pogodni za operativno liječenje odnosno određivanje terapije kod bolesnika kod kojih radikalna prostatektomija i radikalna radioterapija imaju podjednake rezultate liječenja te bi takvi bolesnici zbog manjih komplikacija i kao manje agresivne terapije mogli biti liječeni radioterapijom.

Actions (login required)

View Item

Downloads