Informirani pristanak u liječenju ovisnosti o opijatima [Informed consent in opioid dependence treatment]

Gazdek, Davorka (2011) Informirani pristanak u liječenju ovisnosti o opijatima [Informed consent in opioid dependence treatment]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

Preview

PDF Download (1MB) | Preview

Abstract

The traditional, paternal relationship, where a doctor looked after a patient, made decisions on his/her behalf and took the responsibility for him/her, lasted until the middle of the 20th century. After that period, the tendency towards an equal-partnership relationship develops, where an inclusion of a patient into the process of decision-making becomes prominent, thus showing a sign of respect towards a patient's autonomy and his/her right to self-determination. During this process medical informed consent plays a major part. It has essentially changed and is still changing the patient-doctor relationship. The concept of informed consent is basically very simple: a doctor cannot treat a patient before he has informed him/her and before the patient has made a decision and has agreed to the treatment. The main aim of informed consent is confirmation of the patient's autonomy, promotion of his/her right to self-determination and ensuring respect of a patient as a human being. Opioid dependent individuals have been recognized as one of the vulnerable groups, whose right to self-determination and to informed consent could be denied by supporting the paternal relationship. The aim of the survey has been to investigate the knowledge of informed consent among opioid dependent patients, and doctors in general/family medicine teams. The aim has also been to examine the attitudes and opinions of examinees related to the application of informed consent in opioid dependence treatment. It is based upon the hypothesis that opioid dependent patients as well as doctors are insufficiently acquainted with the concept of informed consent and that they will not recognize the necessity to apply informed consent in opioid dependence treatment. All these might point to deeply-rooted paternal patient-doctor relationship. For the purpose of examining of knowledge, attitudes and opinions on informed consent, two groups of examinees were established: opioid dependent patients in outpatient system of care and doctors in general/family medicine teams. The survey comprised 431 opioid dependent patients (71.7% response) and 101 doctors of general/family medicine (30.5% response). The survey was carried out through an anonymous written questionnaire, specially designed for this research and previously tested. The questionnaire consisted of three groups of questions: socio-demographic questions (10-20 questions), questions on knowledge (15 questions) and questions on attitudes and opinions (10 questions) about informed consent. A cross-sectional, descriptive study was performed in the beginning of 2010. Data were statistically processed. T-test, Fisher exact test and chi significance test were used as comparison, while p<0.05 was considered to be statistically significant. Both patients and doctors had almost equally and mediocre theoretical knowledge of informed consent, and 76.1% of patients and 78.3% of doctors on the average provided a correct answer to all twelve questions, related to general knowledge of the informed consent concept. On the other hand, patients were considerably less informed on the existence of legal standards on informed consent and therefore only 52.2% of patients as opposed to 95.0% of doctors knew about the existence of the Law on Protection of Patients' Rights. Most patients (83.3%) and most doctors (96.0%) knew that a written consent is mandatory for an operation, while only 58.9% of patients and 42.6% of doctors knew that a written consent must be provided for any diagnostic or therapeutic treatment. Finally, only 60% of both patients and doctors knew that a patient could change the decision on a medical treatment even after he/she had signed a written consent. The survey results on attitudes and opinions of both patients and doctors on application of informed consent in treating opioid dependent individuals show that most patients (70.5%) and doctors (81.1%) believe that in opioid dependence treatment informed consent is necessary, although almost 25% of patients were neutral on the issue. Most patients (71.2%) and doctors (82.1%) believe that in opioid dependence treatment there should exist written information, while most patients (71.2%) and doctors (82.1%) believe that a signed written consent should be provided to treatments of opiod dependence, particularly, agonist maintenance treatment of opiod dependence. Only 15.8% of patients and 6.9% of doctors believe that a signed written consent might affect the patient-doctor relationship negatively. Majority of patients (66.4%) and doctors (70.3%) believe that informed consent would improve the doctor-patient relationship, while 68.2% of patients and 80.2% of doctors believe that informed consent in treating opioid dependent individuals is important for legal protection of doctors. Being familiar with the concept of informed consent as well as clearly stated attitudes in favor of implementation of informed consent in opioid dependence treatment indicate that the process changing the traditional paternal relationship between a patient and a doctor has started. However, doctors still consider informed consent in opioid dependence treatment more as an additional instrument in implementing therapeutical goals and in legal protection than the means of respecting patients' autonomy. Opioid dependent patients, on the other hand, still do not recognize complete importance of informed consent as the means of expressing their right to autonomy and as an instrument that contributes to the change and improvement in their relationship with their doctor. Patients should be more involved in decision-making processes and in taking responsibility by means of their education as well as education of doctors, who should take the leading role in the process of changes in relationships.

Abstract in Croatian

Tradicionalni, paternalistički odnos u kojem se liječnik brinuo za pacijenta, odlučivao u njegovo ime i preuzimao odgovornost za njega trajao je do sredine 20. stoljeća. Nakon toga, razvija se težnja ka razvoju ravnopravnog, partnerskog odnosa u kojem do izražaja dolazi uključivanje pacijenta u procese donošenja odluka kao odraz poštivanja autonomije pacijenta i njegovog prava na samoodređenje. U tom procesu važnu ulogu ima institut informiranog pristanka koji je iz temelja promijenio i pomaže promijeniti odnos između pacijenta i liječnika. Koncept informiranog pristanka je vrlo jednostavan - liječnik ne može liječiti pacijenta dok ga ne informira te dok pacijent ne odluči i ne da svoj pristanak za liječenje. Glavna svrha informiranog pristanka je potvrda autonomije pacijenta, promocija njegovog prava na samoodređenje i osiguranje poštivanja pacijenta kao ljudskog bića. Ovisnici o opijatima su prepoznati kao jedna od vulnerabilnih skupina čije pravo na autonomiju te informirani pristanak može biti uskraćivano, uz podržavanje paternalističkog odnosa. Cilj je istraživanja bio ispitati znanje o informiranom pristanku kod pacijenata-ovisnika o opijatima i liječnika u timovima opće/obiteljske medicine, te ispitati stavove i mišljenje ispitanika u odnosu na primjenu informiranog pristanaka kod liječenja ovisnosti o opijatima, a na temelju hipoteze kako su pacijenti-ovisnici o opijatima ali i liječnici, nedovoljno upoznati s konceptom informiranog pristanka kao i da neće prepoznati potrebu primjene informiranog pristanka kod liječenja ovisnosti o opijatima, što bi moglo upućivati na duboko uvriježeni paternalistički odnos pacijenta i liječnika. U svrhu ispitivanja znanja, stavova i mišljenja o informiranom pristanku ispitivale su se dvije skupine ispitanika - pacijenti-ovisnici o opijatima i liječnici u timovima opće/obiteljske medicine. Istraživanje je obuhvatilo 431 pacijenta-ovisnika o opijatima koji se liječe u izvanbolničkom sustavu liječenja (odaziv 71,7%) i 101 liječnika opće/obiteljske medicine (odaziv 30,5%). Ispitivanje je provedeno anonimnim, pisanim upitnikom koji je bio posebno dizajniran za ovo istraživanje i prethodno testiran. Upitnik je sadržavao tri skupine pitanja: socio-demografsku skupinu pitanja (10-20 pitanja), pitanja za ispitivanje znanja o informiranom pristanku (15 pitanja) i pitanja za ispitivanje stavova i mišljenja o informiranom pristanku kod liječenja ovisnosti o opijatima (10 pitanja). Koristeći metode deskriptivne epidemiologije, podaci su se statistički obrađivati uz prikazivanje statistički značajnih razlika. Za uspoređivanje koristio se t-test, Fisher exact test i χ2 test značajnosti, dok se p<0,05 smatrao statistički značajnim. Pacijenti i liječnici imaju podjednako i osrednje teorijsko znanje o informiranom pristanku. Točan dogovor na svih dvanaest pitanja, koja su se odnosila na opće poznavanje koncepta informiranog pristanka, dalo je 76,1% pacijenata i 78,3% liječnika. Nasuprot tome, pacijenti su daleko manje upoznati s postojanjem zakonskih normi o informiranom pristanku, te je samo 52,2% pacijenata za razliku od čak 95,0% liječnika čulo za Zakon za zaštitu prava pacijenata. Većina pacijenata (83,3%) i liječnika (96,0%) znalo je kako se za operativni zahvat mora dati pisani pristanak, dok je samo 58,9% pacijenata i 42,6% liječnika znalo da se pisani pristanak mora dati za svaki dijagnostički ili terapijski postupak. Povrh toga, samo 60% i pacijenata i liječnika je znalo kako pacijent može promijeniti odluku o medicinskom postupku i nakon što je potpisao obrazac pristanka. Rezultati ispitivanja stavova i mišljenja pacijenata i liječnika u odnosu na primjenu informiranog pristanaka kod liječenja ovisnosti o opijatima pokazuju da većina pacijenata (70,5%) i liječnika (81,2%) smatra kako je informirani pristanak u liječenju ovisnosti o opijatima potreban. Povrh toga, čak 80,7% pacijenata i 87,1% liječnika smatra da je liječenje ovisnosti o opijatima postupak za koji bi obavezno trebale postojati pisane informacije, kao što pretežna većina pacijenata (71,2%) i liječnika (82,1%) smatra da je za liječenje supstitucijskim opijatskim lijekovima potrebno potpisati obrazac pristanka. Samo 15,8% pacijenata i 5,9% liječnika misli kako bi potpisani obrazac pristanka škodio odnosu pacijenta i liječnika. Dvije trećine pacijenata (66,4%) i liječnika (70,3%) misli da bi informirani pristanak poboljšao odnos liječnika i pacijenta, dok 68,2% pacijenata i čak 80,2% liječnika misli kako je informirani pristanak u liječenju ovisnosti o opijatima važan zbog pravne zaštite liječnika. Poznavanje koncepta o informiranom pristanku i jasno izraženi stavovi u korist primjene informiranog pristanka kod liječenja ovisnosti o opijatima, upućuju kako je između pacijenata i liječnika započeo proces promjene tradicionalnog, paternalističkog odnosa. Pa ipak, liječnici još uvijek informirani pristanak kod liječenja ovisnosti o opijatima više vide kao pomoćno sredstvo u ostvarivanju terapijskih ciljeva i pravne zaštite nego kao način respektiranja pacijentove autonomije dok pacijenti-ovisnici o opijatima još ne prepoznaju potpunu važnost informiranog pristanka kao oblika izražavanja svog prava na autonomiju i kao sredstvo koje doprinosi promjeni i poboljšanju njihovog odnosa s liječnikom. Potrebno je snažnije uključivanje pacijenata u procese donošenja odluka i preuzimanja odgovornosti putem njihove edukacije, ali i putem edukacije liječnika koji bi trebali preuzeti vodeću ulogu u procesu promjena odnosa.

Actions (login required)

View Item

Downloads