Do we need the "adolescent crisis" diagnosis?

Dvornik-Radica, Ana and Rudan, Vlasta and Jureša, Vesna and Ivanković, Davor and Rumboldt, Mirjana and Smoje, Elvira and Vrdoljak, Davorka and Mrduljaš-Đujić, Nataša (2006) Do we need the "adolescent crisis" diagnosis? Collegium Antropologicum, 30 (3). pp. 489-493. ISSN 0350-6134

Preview

PDF - Published Version Download (105kB) | Preview

Abstract

The aim of the study was to examine patients in adolescent crisis at the beginning of treatment and after a period of 12 months in order to evaluate the relative diagnostic and therapeutic validity. The study included 153 Split University students in adolescent crisis; 90 of them were treated by counseling and 63 served as controls. For diagnosis, Hampstead index and Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders Fourth Edition (DSM-IV) multiaxial evaluation were used, allowing a wider insight into personal functioning. The study sample was split in 7 significantly different diagnostic subgroups. The counseling-treated examinees had better personality functioning after 12 months, but did not differ significantly from the control group. Some of their single functions were more severely disturbed at the very beginning. Counseling is a valuable therapeutic and diagnostic tool for adolescent crisis. The assessment must evaluate the entire person, because looking at only one aspect, due to different development and its place, a wrong conclusion may be reached. The "adolescents crisis" entity is clinically relevant.

Abstract in Croatian

Cilj rada bio je pratiti pacijente u adolescentnoj krizi na početku liječenja i nakon 12 mjeseci, kako bi se procijenila dijagnostička i terapijska postignuća. U studiju su uključena 153 studenta u adolescentnoj krizi, koji studiraju na Sveučilištu u Splitu. 90 od njih liječeno je savjetovanjem, a 63 studenta su bili kontrolna grupa. Pri dijagnostici poremećaja rabili smo Hampstead index i Multiaksijalnu procjenu po Dijagnostičkom i Statističkom Priručniku za Mentalne Poremećaje – četvrta revizija (DSM-IV), što je omogućilo širi uvid u unutarnje funkcioniranje osobe. Ispitivana grupa podijeljena je u 7 dijagnostičkih podgrupa, koje su se statistički značajno međusobno razlikovale. Ispitanici liječeni savjetovanjem, pokazivali su bolje funkcioniranje osobnosti nakon 12 mjeseci liječenja, premda razlika prema kontrolnoj grupi nije statistički značajna. U pojedinim funkcijama osobnosti, liječeni pacijenti na početku liječenja, imali su teže poremećaje. Savjetovanje je dobra terapijska i dijagnostička metoda u liječenju adolescentne krize. Pri procjeni, potrebno je obuhvatiti čitavu osobu, budući da promatranje pojedinih parametara, zbog različitog razvoja i brzine tijeka, može zavesti na pogrešno zaključivanje. Dijagnoza adolescentna kriza je klinički važna.

Actions (login required)

View Item

Downloads