Učinak manualne aspiracije tromba na učestalost pojave restenoze u stentu u bolesnika s akutnim infarktom miokarda liječenih primarnom perkutanom koronarnom intervencijom [The impact of successful manual thrombus aspiration on the occurrence of in stent restenosis in the patients with ST segment elevation acute myocardial infarction treated with primary PCI]

Bulum, Joško (2011) Učinak manualne aspiracije tromba na učestalost pojave restenoze u stentu u bolesnika s akutnim infarktom miokarda liječenih primarnom perkutanom koronarnom intervencijom [The impact of successful manual thrombus aspiration on the occurrence of in stent restenosis in the patients with ST segment elevation acute myocardial infarction treated with primary PCI]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

Preview

PDF Download (652kB) | Preview

Abstract

Despite huge improvement in prevention and treatment of coronary artery disease it remains the most common cause of death in the developed countries. Percutaneous coronary intervention with coronary stent implantation is the gold standard in the treatment of coronary artery disease, especially in the case of its most dramatic presentation; acute coronary syndrome. In-stent restenosis, angiographically defined as 50% loss of maximal luminal diameter achieved after intervention still represent one of the greatest problems after introduction of PCI. Pathophysiology of in-stent restenosis has not been completely understood yet, and some of key etiological factors are smaller minimal luminal diameter after intervention, diabetes mellitus and accumulation of activated platelets and leukocytes at the site of coronary plaques rupture in acute coronary syndromes. Primary PCI should be performed within 12 hours after chest pain onset in the patients with ST segment evelation myocardial infarction, a particulary high risk group of patients with acute coronary syndrome. The specificity of primary PCI intervention is the presence of occlusive coronary thrombus in vast majority of patients with possible distal embolization and subsequent poorer angiographic and clinical outcome. Different approaches to manage the thrombus during pPCI have been studied during last 10 years, but only manual aspiration thrombectomy has been proved effective in randomized trials. 84 This thesis sought to study the impact of successful manual thrombus aspiration using the Export aspiration catheter, on the occurrence of in stent restenosis in the patients with ST segment elevation myocardial infarction treated with primary PCI. The patients were randomized to receive either standard primary PCI (group 1) or PCI with manual thrombus aspiration using Export aspiration catheter (group 2). All patients underwent follow-up coronary angiography with quantitative coronary analysis of infarct related artery after 6 months. Beside angiographic, laboratory (max. CK, CK-MB and cTnT, NT-proBNP, CRP and left ventricle ejection fraction) and clinical (MACCE) characteristics were analyzed. In this thesis, the group of patients that underwent successful manual thrombus aspiration during primary PCI has significantly lower percent diameter stenosis, significantly lower late loss and significantly larger minimal luminal diameter at the site of intervention after 6 months. The number of patients with significant percent diameter stenosis (DS > 50%) was lower in the same group of patients but this difference hasn't reach the statistical significance. The same was found for 6- month TLR. Laboratory data analysis showed significant reduction of CRP level in the group 2 without difference in NT-proBNP and left ventricle EF level between two groups. In conclusion, our thesis showed beneficial effect of successful manual thrombus aspiration on neointimal proliferation and subsequent in-stent restenosis in the patients with acute ST segment elevation myocardial infarction treated with primary PCI with bare metal stents implantation. This thesis represents the part of growing scientific evidence that support the need for routine manual thrombus aspiration during primary PCI.

Abstract in Croatian

Unatoč ogromnom napretku u prevenciji i liječenju ishemijska bolest srca i dalje predstavlja glavni uzrok smrtnosti u razvijenim zemljama svijeta. Danas je perkutana koronarna intervencija (PCI) s ugradnjom stenta postala zlatni standard u liječenju koronarne bolesti srca, osobito u slučaju njezine najdramatičnije prezentacije, akutnog koronarnog sindroma. Jedan od glavnih problema od uvođenja PCI s ugradnjom stenta je pojava restenoze koja se angiografski definira kao gubitak više od 50% maksimalnog promjera koronarne arterije dobivenog neposredno nakon intervencije. Patofiziologija restenoze u stentu do danas nije u potpunosti razjašnjena a neki od ključnih etioloških čimbenika su mali promjer koronarne arterije na mjestu intervencije, šećerna bolest i nakupljanje aktiviranih leukocita i trombocita na mjestu rupturiranog aterosklerotskog plaka u akutnom koronarnom sindromu. Najrizičniju skupinu bolesnika s akutnim koronarnim sindromom čine bolesnici s infarktom miokarda sa ST elevacijom (STEMI) kod kojih se takozvana primarna PCI mora učiniti unutar najkasnije 12 sati od početka bolova u prsima. Osobitost primarne PCI je u tome što se velikoj većini bolesnika radi o potpuno okludiranoj koronarnoj arteriji trombom zbog čega prilikom intervenciji kod značajnog broja bolesnika dolazi do distalne embolizacije tromba i posljedično lošijeg angiografskog i kliničkog ishoda. Zadnjih 10-tak godina je došlo je do razvoja raznih naprava za zbrinjavanje tromba tijekom pPCI a jedina do sada dokazano učinkovita metoda je kateterska manualna aspiracijska trombektomija. U ovom istraživanju smo ispitivali učinak uspješne manualne aspiracije tromba Export aspiracijskim kateterom na pojavu restenoze u stentu kod bolesnika s akutnim 82 infarktom miokarda sa ST elevacijom liječenih primarnom PCI. Ispitanike smo randomizirali u dvije skupine, skupinu 1 kod kojih je učinjena standardna primarna PCI i skupinu 2 kod kojih je tijekom primarne PCI učinjena uspješna manualna aspiracija makroskopski vidljivog tromba. Kod svih je bolesnika nakon 6 mjeseci ponovljena koronarografija i kvantitativna koronarna analiza ciljne koronarne arterije. Osim angiografskih analizirane su i laboratorijske (maksimalni CK, CK-MB i troponin T, CRP, NT-proBNP, istisna frakcija lijeve klijetke) i kliničke osobine bolesnika (MACCE) između skupina. Uspješna manualna aspiracija tromba tijekom primarne PCI je u našem ispitivanju dovela do statistički značajno manjeg postotka stenoze, statistički značajno manjeg kasnog gubitka lumena i statistički značajno većeg minimalnog promjera koronarne arterije na mjestu intervencije na kontrolnoj koronarografiji nakon 6 mjeseci. U istoj skupini ispitanika je bilo manje bolesnika sa značajnom restenozom (>50%) ali bez statističke značajnosti u odnosu na skupinu 1. Kliničkim praćenjem zabilježena je češća potreba za ponovnom revaskularizacijom ciljne lezije (TLR) u skupini 1 ali bez dostizanja statističke značajnosti. Laboratorijskim praćenjem utvrđena je statistički značajna redukcija vrijednosti CRP-a u skupini 2 bez razlike u dinamici vrijednosti NT-proBNP-a i istisne frakcije lijeve klijetke između skupina. Zaključno možemo reći da je naše istraživanje pokazalo povoljne učinke uspješne manualne aspiracije tromba na redukciju neointimalne proliferacije i posljedične restenoze u stentu nakon primarne PCI s ugradnjom običnih metalnih stentova u bolesnika s akutnim infarktom miokarda sa ST elevacijom. Ova disertacija je na tragu sa sve većim brojem objavljenih znanstvenih istraživanja koja idu u prilog dokaza o opravdanosti rutinske primjene manualne aspiracijske trombektomije tijekom primarne PCI.

Actions (login required)

View Item

Downloads