Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Imunoterapija u subakutnoj proksimalnoj dijabetičkoj neuropatiji [Immunotherapy in subacute proximal diabetic neuropathy]

Barada, Ante (2011) Imunoterapija u subakutnoj proksimalnoj dijabetičkoj neuropatiji [Immunotherapy in subacute proximal diabetic neuropathy]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

[img]
Preview
PDF
Download (1220Kb) | Preview

    Croatian abstract

    Proksimalna dijabetička neuropatija (PDN) se javlja kod osoba oboljelih od tipa 2 šećerne bolesti, poglavito u dobi iznad 50 godina. Rezultati patohistoloških studija ukazuju na to da su neuropatska oštećenja u PDN-u uzrokovana imunološkim poremećajima. Karakterističnu kliničku sliku subakutne PDN-a čine jaka bol natkoljenice, nagla slabost i hipotrofija natkoljeničnih mišića, slabljenje ili gubitak patelarnog refleksa i usporenje motorne brzine provodljivosti femoralnog živca. PDN se najčešće javlja unilateralno, obično superponirana na distalnu dijabetičku polineuropatiju. Temeljni cilj disertacije bio je procijeniti učinak imunomodulacijske i imunosupresijske terapije u liječenju subakutne PDN. Istraživanje je obuhvatilo 21 bolesnika sa subakutnom PDN koji su randomizirani u 2 skupine: 9 bolesnika u S1 liječenih i.v. humanim imunoglobulinima (2,0 g/kgTT na V0, te po 0,8 g/kgTT na V1,V2,V3) i 12 bolesnika u S2 liječenih imunosupresijom (prednizon per os 1 mg/kgTT svako jutro 4 tjedna, 0,5 mg/kgTT 4 tjedna, 0,25mg/kgTT 4 tjedna, 10 mg/kgTT 12 tjedana + azatioprin per os 100 mg ujutro prvih 12 tjedana). Ispitivane skupine bolesnika bile su usporedive u odnosu na životnu dob, spol, trajanje šećerne bolesti, simptoma subakutne dijabetičke neuropatije i simptoma dijabetičke polineuropatije. Procjena terapijske učinkovitosti se temeljila na boli u području natkoljenice (VAS-NATK) i mišićnoj snazi natkoljenice (MMT) mjerenih na nultoj viziti (V0), nakon 4 tj (V1), 8 tj (V2), 12 tj (V3), 24 tj (V4) i 52 tj (V5) te motornoj brzini provodljivosti femoralnog živaca (FEM-CV) na V0, V3, V4 i V5. Nije bilo statistički značajne razlike između terapijskih skupina, interakcija između terapijskih skupina i vizita za VAS-NATK, MMT i FEM-CV, dok je unutar pojedinih terapijskih skupina postojala statistički značajna razlika svih navedenih ciljnih varijabli po pojedinim vizitama. U obje skupine se VAS-NATK u V0 statistički značajno razlikuje od svih ostalih vizita (p<0,001), a V1 od V3, V4 i V5 (p<0,001). U prvoj skupini VAS-NATK u V1 se statistički značajno razlikuje od V3, V4 i V5 (p<0,001), te u V2 od V5 (p<0,001). U drugoj skupini VAS-NATK u V1 se statistički značajno razlikuje od svih kasnijih vizita (p<0,001). Smanjenje boli u području natkoljenice je najraniji znak oporavka subakutne PDN-e. Regresija neuropatske boli natkoljenice bila je najizrazitija tijekom prvog mjeseca imunoterapije (prosječno 46 % na V1), s daljnom tendencijom smanjenja (prosječno 68% na V2, 82 % na V3, 87% na V4, 92% na V5). U obje skupine MMT se u V0 statistički razlikovao od svih ostalih vizita (p<0,001), a V1 od V3, V4 i V5 (p<0,001). Oporavak snage pelvifemorale muskulature značajan je već u prvom mjesecu imunoterapije (prosječno 23% na V1) s tendencijom daljnjeg poboljšanja (prosječno 31% na V2, 42% na V3 i 48 % na V4, sve u odnosu na V0). U obje skupine statistički značajno poboljšanje FEM-CV se bilježi u V4 i V5 u odnosu na V0 (p<0,001), te u V5 u odnosu na V3 (p<0,001). Rezultati istraživanja potvrđuju jednaku učinkovitost imunomodulacijske i imunosupresivne terapije u liječenju subakutne proksimalne dijabetičke neuropatije.

    English abstract

    Proximal diabetic neuropathy (PDN) affects patients with type 2 diabetes, predominantly those older than 50 yrs. Results of pathohistologic studies have shown that immune mechanisms cause neuropathic lesions in PDN. PDN typically presents with intense pain in the upper legs, sudden weakness and upper leg muscle hypotrophy, weakness or loss of patellar reflex and a reduction in femoral nerve motor conduction velocity. PDN is most often unilateral, usually superimposed to distal diabetic polyneuropathy. The basic aim of the thesis was to evaluate the effect of immunomodulation and immunosuppression therapy in the treatment of subacujte PDN. The study included 21 patient with subacujte PDN randomised into 2 groups: 9 patients in Group 1 (S1) treated with i.v. human immunoglobulin (2.0 g/kgBW at V0, and 0.8 g/kgBW at V1,V2,V3) and 12 patients in Group 2 (S2) treated by immunosuppression (prednisone per os 1 mg/kgBW every morning for 4 weeks, 0.5 mg/kgBW / 4 weeks, 25mg/kgBW / 4 weeks, 10 mg/kgBW / 12 weeks + azathioprine per os 100 mg in the morning for the first 12 weeks). The studied groups were comparable in age, sex, and the duration of diabetes, subacute diabetic neuropathy and diabetic polyneuropathy. The assessment of therapeutic effectiveness was based on: upper leg pain (VAS-NATK) and muscle strength (MMT) measured at visit 0 (V0), and after 4 weeks (V1), 8 wk (V2), 12 wk (V3), 24 wk (V4) and 52 wk (V5), as well as on femoral nerve motor conduction velocity (FEM-CV) at V0, V3, V4 and V5. No statistically significant differences in VAS-NATK, MMT and FEM-CV were observed between the groups, interactions between the groups, nor visits, whereas all above target variables revealed statistically significant difference within the groups at individual visits. Both groups showed statistically significant diference in VAS-NATK at V0 as compared to all other visits (p<0.001), and at V1 in comparison with V3, V4 and V5 (p<0.001). In S1, VAS-NATK at V1 statistically significantly differred from that at V3, V4 and V5 (p<0.001), and V2 from V5 (p<0.001). In S2, VAS-NATK at V1 statistically significantly differed from all subsequent visits (p<0.001). Reduction in the upper leg pain was observed to be the earliest sign of recovery from subacute PDN. Regression of upper leg neuropathic pain was most marked during the first month of immunotherapy (mean 46% at V1), with a tendency of further reduction (mean 68% at V2, 82% at V3, 87% at V4, 92% at V5). In both groups, MMT at V0 was statistically different from all other visits (p<0l.001), and V1 was different from V3, V4 and V5 (p<0.001). Pelvifemoral muscle strength improved significantly already in the first month of immunotherapy (mean 23% at V1) with a tendency of further improvement (mean 31% at V2, 42% at V3 and 48 % at V4, all compared to V0). All groups showed a statistically siginificant improvement in FEM-CV at V4 and V5 in comparison with V0 (p<0.001), and at V5 compared to V3 (p<0.001). The results obtained confirm the effectiveness of immunomodulation and immunosuppression therapy in the treatment of subacute proximal diabetic neuropathy.

    Item Type: Thesis (PhD)
    Mentor: Car, Nikica
    Divisions: Izvan medicinskog fakulteta
    Depositing User: Marijan Šember
    University: Sveučilište u Zagrebu
    Institution: Medicinski fakultet
    Number of Pages: 99
    Status: Unpublished
    Creators:
    CreatorsEmail
    Barada, Ante
    Date: 26 May 2011
    Date Deposited: 07 Jul 2011
    Last Modified: 23 Sep 2011 18:11
    Subjects: /
    Related URLs:
      URI: http://medlib.mef.hr/id/eprint/990

      Actions (login required)

      View Item

      Document Downloads

      More statistics for this item...