Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Osobitosti otpornosti na antitrombocitne lijekove u bolesnika s akutnim infarktom miokarda sa ST-elevacijom liječenih standardnim dozama acetilsalicilne kiseline i klopidogrela [The characteristics of resistance to antiplatelet drugs in patients with acute ST-segment elevation myocardial infarction treated with standard doses of acetylsalicylic acid and clopidogrel]

Skorić, Boško (2010) Osobitosti otpornosti na antitrombocitne lijekove u bolesnika s akutnim infarktom miokarda sa ST-elevacijom liječenih standardnim dozama acetilsalicilne kiseline i klopidogrela [The characteristics of resistance to antiplatelet drugs in patients with acute ST-segment elevation myocardial infarction treated with standard doses of acetylsalicylic acid and clopidogrel]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

[img]
Preview
PDF
Download (673Kb) | Preview

    Croatian abstract

    U svim udžbenicima iz kardiologije ističe se središnje mjesto trombocita u patofiziologiji akutnog koronarnog zbivanja, a stranice teksta opisuju nedvojbenu korist od primjene suvremenog antitrombocitnog liječenja koje uključuje istovremenu uporabu nekoliko snažnih lijekova. I tako se u želji obuzdavanja patološke tromboze, primjenom sve agresivnije antitrombocitne terapije približavamo drugoj jednako opasnoj krajnosti patološke hemostaze – krvarenju. Zašto su neki bolesnici tijekom liječenja antitrombocitnim lijekovima skloniji trombotskim kardiovaskularnim incidentima, a neki su skloniji krvarenju? Iako kardiovaskularni incidenti nisu jednoznačni već multifaktorijalni događaji, nedvojbeno je da upravo aterotromboza igra najvažniju ulogu u njihovom nastanku. Ako rutinskim određivanjem koncentracije glukoze u krvi procijenjujemo rizik od pojave komplikacija šećerne bolesti, ili na temelju izmjerene serumske koncentracije LDL-kolesterola donosimo odluku o doziranju statina, za pretpostaviti je da bi se određivanjem stupnja reaktivnosti trombocita i njihovog odgovora na antitrombocitne lijekove mogli predvidjeti ponavljanje trombotskog događaja ili hemoragijsku komplikaciju antiagregacijskog liječenja. U ovoj disertaciji ispitivali smo osobitosti odgovora trombocita na uobičajeno antitrombocitno liječenje u populaciji bolesnika s infarktom miokarda sa ST-elevacijom (STEMI) - najrizičnijoj populaciji bolesnika s koronarnom bolesti srca, koja je ujedno do sada i najmanje istražena po pitanju osjetljivosti na acetilsalicilnu kiselinu i/ili klopidogrel. Pokazali smo da je rana faza antitrombocitnog liječenja vrlo dinamičan proces, ali i da se učinak ovih lijekova na funkciju trombocita stabilizira iza četvrtog dana liječenja. Također smo našli da je prijeterapijska reaktivnost trombocita koja je ovisna o ADP, ali ne i o arahidonskoj kiselini snažno povezana s pojavom budućih nepovoljnih kardiovaskularnih zbivanja. Ovo je prvo istraživanje koje je dokazalo da je kod bolesnika sa STEMI koji su od ranije liječeni acetilsalicilnom kiselinom, poslijeterapijska reaktivnost trombocita ovisna o arahidonskoj kiselini povezana s pojavom iznimno povoljne prognoze – spontanom rekanalizacijom ciljne koronarne arterije. I na kraju, najvažniji dio istraživanja dokazao je da relativno smanjenje reaktivnosti trombocita nakon uvođenja antitrombocitnih lijekova kao pokazatelj osjetljivosti na njihov učinak, a ne apsolutna veličina agregacije trombocita u bolesnika s ovom vrstom infarkta miokarda snažno korelira s dugoročnom pojavom budućih nepovoljnih kardiocerebrovaskularnih događaja koji uključuju kardiovaskularnu smrt, trombozu u stentu, ponovljeni infarkt miokarda, potrebu za ponavljanjem revaskularizacije ciljne koronarne arterije i ishemijski moždani udar. Kao osobito rizična podskupina bolesnika sa STEMI pokazala se ona s tzv. dvostrukom otpornosti na antitrombocitne lijekove. Ova disertacija je na tragu intenzivnih istraživanja koja imaju za cilj ispitati značenje veličine reaktivnosti trombocita kao i njihove osjetljivosti na antitrombocitno liječenje u prognozi širokog spektra kardiovaskularnih bolesti, ali isto tako istražiti moguću korist od individualiziranja uobičajenog terapijskog pristupa (izbor lijekova i doza) prema ovim laboratorijskim pokazateljima.

    English abstract

    The central role of platelets in the pathophysiology of acute coronary syndromes is stressed in every cardiology textbook and many pages have been written to describe the doubtless benefit from contemporary pharmacotherapy that includes simultaneous administration of several potent antiplatelet drugs. In the effort to oppose pathologic coronary thrombosis, the more and more aggressive antiplatelet treatment brings us closer to other, though equally dangerous extreme of pathologic hemostasis – the hemorrhage. Why is that some of the patients are more prone to the development of new thrombotic cardiovascular incident while others are more likely to develop bleeding during identical antiplatelet treatment? Although cardiovascular adverse events are not of unambiguous etiology but rather present multifactorial phenomena, there is no doubt that atherothrombosis plays the utmost role in their evolution. Like we use to measure the blood glucose or LDL cholesterol concentrations to estimate the level of cardiovascular risk, as well as to adjust anti-diabetic or hypolipemic treatment, it can be presumed that the assessment of platelet reactivity and the response to antiplatelet drugs may help us to predict new thrombotic events or hemorrhagic complications. This thesis sought to study the characteristics of platelet response to standardized antiplatelet treatment in patients with acute ST-elevation myocardial infarction (STEMI) - the most hazardous population with coronary artery disease that has also been the least studied with regard to platelet responsiveness to both aspirin and clopidogrel. We have shown that the earliest phase of response to antiplatelet treatment in STEMI is a very dynamic process and that the antithrombotic effect of both aspirin and clopidogrel stabilizes after the fourth day of treatment. We have also demonstrated that the pretreatment ADP- but not the arachidonic acid-dependent platelet reactivity is associated with major adverse cardiovascular outcome. This is the first study that provided evidence for correlation between posttreatment arachidonic acid-dependent platelet aggregation in patients previously treated with aspirin and the occurrence of spontaneous recanalisation of infarct related coronary artery that carries a very favourable prognosis. Finally, the most important observation from our study was the finding that the relative reduction and not the absolute level of platelet reactivity after the introduction of antiplatelet treatment as a marker of platelet response is strongly associated with long-term cardiovascular prognosis including cardiovascular death, stent thrombosis, target vessel revascularization and stroke. Patients with STEMI at particularly high cardiovascular risk were those with so called dual resistance to antiplatelet therapy. This thesis represents a part of continuous and intensive efforts aiming to examine the prognostic value of measuring platelet reactivity and response to antiplatelet drugs, as well as to investigate the possible benefit from individualization of antiplatelet treatment (type and dosage of antiplatelet drugs) according to such measurements.

    Item Type: Thesis (PhD)
    Mentor: Miličić, Davor
    Divisions: Katedra za internu medicinu
    Depositing User: Marijan Šember
    University: Sveučilište u Zagrebu
    Institution: Medicinski fakultet
    Number of Pages: 107
    Status: Unpublished
    Creators:
    CreatorsEmail
    Skorić, Boško
    Date: 27 September 2010
    Date Deposited: 22 Oct 2010
    Last Modified: 23 Sep 2011 18:11
    Subjects: /
    Related URLs:
      URI: http://medlib.mef.hr/id/eprint/861

      Actions (login required)

      View Item

      Document Downloads

      More statistics for this item...