Važnost početne hipokloremije za razvitak hiponatrijemije i ishoda bolesti u bolesnika s akutizacijom kroničnog srčanog zatajenja [The importance of initial hypochloremia in developing hyponatremia and adverse outcome in patients with acute heart failure]

Radulović, Bojana (2016) Važnost početne hipokloremije za razvitak hiponatrijemije i ishoda bolesti u bolesnika s akutizacijom kroničnog srčanog zatajenja [The importance of initial hypochloremia in developing hyponatremia and adverse outcome in patients with acute heart failure]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

PDF Download (1MB)

Abstract

Introduction: Heart failure (HF) is a major public health issue currently affecting more than 23 million patients worldwide. Hyponatraemia has been shown to be a predictor of poor outcome in patients with acute and chronic HF. Therefore, we aimed at finding a marker for early detection of patients at risk for developing hyponatraemia. To this end, the present study investigated the relationship between initial serum chloride and follow-up sodium levels in acute heart failure (AHF) patients. Patients and methods: The present study was performed as a prospective, single-centre, observational research with a total of 152 hospitalised AHF patients in The teaching hospital Sisters of Charity. Patients have been divided in four groups depending on values of sodium and chloride. Patients were monitored on the second, third and seventh day of hospitalisation and follow up was done after three months. Results: Compared to patients with initial normochloraemia, patients with initial hypochloraemia had a statistically significant higher incidence of hyponatraemia after a 3- months follow-up [P < 0.001; odds ratio (OR) = 27.08, CI: 4.3 - 170.7]. A similar finding was obtained upon exclusion of patients with initial hyponatriaemia with Fishers test [P = 0,034; odds ratio (OR)=15.5,CI:1.7–140.6]. Binary logistic regression revealed a significantly increased in-hospital mortality in the hypochloraemic/normonatriaemic (OR=4.08,CI:1.08 – 15.43,P=0.039),but not in the hypochloraemic/hyponatraemic, normochloraeamic/ hyponatraemic or normonatriaemic/normochloraemic patients. Ejection fraction (EF) at admission was significantly higher in hypochloraemic/normonatriaemic, compared to normonatriaemic/normochloraemic patients, but similar to EF in both hypochloraemic/hyponatraemic and normochloraeamic/hyponatraemic patients. The Nterminal precursor Brain Natriuretic Peptide (NT-proBNP) levels at admission were significantly lower in hypochloraemic/normonatriaemic compared to hypochloraemic/hyponatraemic and normonatriaemic/normochloraemic patients, respectively. As an interesting fact study showed that there is positive correlation between chloride and low-density lipoprotein (LDL), high-density lipoprotein cholesterol (HDL) and total cholesterol both predictors of mortality in heart failure. Recent studies have showed that hypochloraemia is strongly and independently associated with mortality in patients with heart failure. Also, there are studies showing that the higher cholesterol levels are associated with better outcomes in patients with heart failure. Until now, those two variables have not been linked before. Conclusion: Chloride, a long forgotten electrolyte, emerges as a possible predictor for the development of hyponatraemia in patients with AHF. Our study showed that initial low serum chloride concentration is predictive of developing hyponatraemia and associated with increased in-hospital mortality in AHF patients. Chloride could be used to start appropriate therapy early enough to prevent development of hyponatraemia and thereby associated complications and poor outcome of AHF patients. The main advantage of that chloride-status based diagnostics is its wide availability and practicability.

Abstract in Croatian

Uvod: Zatajenje srca je veliki javnozdravstveni problem koji zahvaća više od 23 milijuna bolesnika širom svijeta. Hiponatrijemija je zadnje desetljeće poznata kao prognostički neovisni pokazatelj pobola i smrtnosti u bolesnika s akutnim i kroničnim zatajenjem srca. S obzirom na prethodnu činjenicu u našem istraživanju smo pokušali otkriti marker koji bi nas pravovremeno upozorio na bolesnike koji imaju sklonost razvoja hiponatrijemije, prvenstveno proučavajući odnos između koncentracije klorida kao potencijalnog novog markera i koncentracije natrija u bolesnika s akutnim zatajenjem srca. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno u obliku prospektivne opservacijske studije u koju je bilo uključeno 152 bolesnika koji su hospitalizirani putem hitne službe u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice zbog akutnog srčanog zatajenja. Bolesnici su bili podijeljeni u četiri skupine s obzirom na inicijalne vrijednosti koncentracije natrija i klorida u krvi pa su bili praćeni drugi, treći i sedmi dan hospitalizacije i tri mjeseca nakon hospitalizacije Rezultati: U usporedbi s bolesnicima koji su imali inicijalnu normokloremiju, bolesnici s inicijalnom hipokloremijom imali su statistički značajnu incidenciju hiponatrijemije tri mjeseca nakon hospitalizacije [P<0,001; odds ratio (OR)=27,08, CI:4,3-170,7]. Statistički značajni rezultati za razvoj hiponatrijemije tri mjeseca nakon hospitalizacije su dobiveni i kad smo od inicijalno hipokloremičnih bolesnika izdvojili samo one bolesnike koji su imali normonatrijemiju [P=0,034; odds ratio (OR)=15,5; CI:1,7–140,6]. Binarna logistička regresija je otkrila statistički značaju povišenu unutarbolničku smrtnost u bolesnika koji su inicijalno imali hipokloremiju i normonatrijemiju (OR=4.08; CI:1,08–15,43; P=0,039). Vrijednost ejekcijske frakcije (EF) prilikom hospitalizacije bila je najviša u skupini bolesnika s hipokloremijom i normonatrijemijom u usporedbi s EF normonatrijemičnih normokloremičnih bolesnika, ali bez razlike u EF u usporedbi sa skupinom bolesnika koji su bili hipokloremični/hiponatrijemčni i bolesnicima koji su bili normokloremični /hiponatrijemični. Vrijednosti N-terminalnog moždanog natriuretičnog peptida NT-proBNP prilikom prijema bile su statistički značajno najniže u našoj ispitivanoj grupi bolesnika sa hipokloremijom i normonatrijemijom u usporedbi s bolesnicima s hipokloremijom i hiponatrijemijom te u bolesnika s normonatrijemijom i normokloremijom. Kao zanimljivost u istraživanju je zapažena značajna pozitivna povezanost razine klorida u odnosu na vrijednosti ukupnog kolesterola, lipoproteina male gustoće (LDL-a) i lipoproteina velike gustoće (HDL70 a). Recentne studije pokazale su statistički značajnu povezanost hipokloremije i smrtnosti kao sve veči broj istraživanja koja pokazuju da su više razine kolesterola povezane s boljim ishodom u bolesnika sa zatajenjem srca, no dosad te dvije varijable nisu dovođene u korelaciju. Zaključak: Klorid, nepravedno zapostavljen elektrolit u kliničkoj medicinskoj praksi vezanoj uz akutno zatajenje srca, upućuje na to da je moguć pokazatelj razvoja hiponatrijemije u bolesnika sa zatajenjem srca. Naše istraživanje pokazalo je da je hipokloremija prognostički pokazatelj razvoja hiponatremije i da bolesnici s inicijalnom hipokloremijom imaju veću bolničku smrtnost. Primjena otkrivanja hipokloremije mogla bi nam omogućiti pravovremenu terapijsku intervenciju prije razvoja hiponatrijemije i time lošijeg ishoda bolesti. Prednosti određivanja serumske koncentracije klorida je široka upotreba i dostupnost te jednostavnost pretrage.

Actions (login required)

View Item

Downloads