Usporedba femtosekundnoga lasera i mehaničkih mikrokeratoma pri laserskoj disekciji rožnice [Comparison of femtosecond laser and mechanical microkeratomes for laser in situ keratomileusis]

Bohač, Maja (2017) Usporedba femtosekundnoga lasera i mehaničkih mikrokeratoma pri laserskoj disekciji rožnice [Comparison of femtosecond laser and mechanical microkeratomes for laser in situ keratomileusis]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

PDF Download (24MB)

Abstract

Laser in situ keratomileusis (LASIK) is the most commonly performed elective surgical procedure today. Creation of the corneal flap is considered as the most critical part of the surgery. Currently, flaps can be created with mechanical microkeratomes or femtosecond lasers. So far, there is no definitive evidence in the literature claiming one technology is better than the other. In this study visual acuity, refractive results, ocular higher order aberrations, contrast sensitivity, characteristics of the tear film, thickness and morphology of the flap, incidence of intraoperative and postoperative complications and patients’ satisfaction were compared between two mechanical microkeratomes (group I – Moria M2, group II – Moria SBK One Use Plus) and two femtosecond lasers (group III – Ziemer Femto LDV, group IV – Technolas 520F). Respondents were included in the study from April 2011. till December 2012. One hundred and fifty four respondents were enrolled with myopia from -0,50 D to -7,50 D and up to 2,50 D of astigmatism with best corrected visual acuity of 0,00 LogMAR. Follow up was one year. All excimer laser ablations were performed on Schwind Amaris 750S excimer laser. In groups I, II and III 50 patients was enrolled. Group IV was cancelled after experiencing technical difficulties during flap creation. Target was to achieve emmetropia in all cases. At first day, first week and then after 1,3,6 and 12 months after the surgery uncorrected (UDVA) and best corrected distance visual acuity (CDVA), spherical and cylindrical refractive results, spherical equivalent (SE), magnitude of high order aberrations (namely, coma, spherical aberration (SA) and trefoil) and contrast sensitivity (CS) were measured. Schirmer test and Tear Break Up Time (TBUT) test were measured after 1 week, 1, 3, 6 and 12 months after the surgery. Central flap thickness was measured intraoperatively, while flap profile on two axes (90° and 180°) and 5 measuring points was measured with anterior optical coherence tomography at 1 day, 1 week and 1 month after the surgery. All intraoperative and postoperative complications were noted. Respondents were given standardized patients’ satisfaction questionnaire after refractive surgery (National Eye Institute Refractive Error Quality of Life – 42 Instrument – NEI RQL–42). All collected data were analyzed within each group and between the groups. Before the surgery the groups did not differ in UDVA, CDVA, spherical and cylindrical refractive results, coma, SA and TBUT values. Statistically significant differences were found in amount of ocular trefoil (p=0,020), CS (p<0,001) and Schirmer test (p=0,005). Statistically significant improvement in UDVA was observed in all three groups (p<0,001). One year after the surgery, the highest values of UDVA were found in group III. There was no difference in CDVA before and after the surgery in all three groups (p>0,05). Significant reduction in spherical and cylindrical refractive error together with SE was observed in all three groups (p<0,001). Significant differences of spherical refractive error one year after the surgery was found between group I and group II (p=0,008), between group I and group III (p=0,013) but not between group II and group III (p=0,689). There was no difference in cylindrical refractive error between the groups throughout the whole follow up period (p>0,05). A statistically significant difference was found between group I and group III for SE at one year postop (p=0,008). The lowest SE value was found in group III and the highest in group I. All ocular higher order aberrations increased in magnitude after surgery (p<0,001) and tended to reduce in time. Values of ocular coma reached preoperative levels 3 months after the surgery (p>0,05) in all three groups. In groups II and III values of ocular coma were significantly lower at one year postop in comparison to preoperative values (p<0,001). Values of ocular trefoil reached the preoperative levels at one month postop (p>0,05) and at the end of the follow up values were significantly lower in comparison to preoperative levels (p<0,001). Postoperative SA values reached preoperative levels at one week (group I – p=0,151), one month (group III – p=0,056) and three months (p=0,541) after the surgery. Decrease in SA values were noted up until the end of the follow up but without statistical significance (p>0,05). Initial postoperative deterioration of contrast sensitivity was observed in all three groups after the surgery (p<0,001). CS values reached preoperative levels at 3 months after the surgery (p>0,05). Statistically significant improvement in CS values were observed at the end of the follow up in comparison to preoperative levels (p<0,001). In all three groups values of Schirmer test significantly decreased after the surgery (p<0,001). In groups I and III Schirmer test values reached preoperative levels at 1 year after the surgery (p=0,656, p=0,121) while in group II preoperative levels were reached at 6 months (p=0,079) and at one year after the surgery statistically significant improvement was observed (p=0,021). TBUT values significantly decreased after the surgery in all three groups (p<0,001), and they reached preoperative levels at one year after the surgery (p=0,807, p=676, p=0,007). There was no statistically significant difference in TBUT values between the groups at one year after the surgery (p=0,060). Central flap thickness was 110,91±15,79 μm (80-164 μm) in group I, 98,08±13,33 μm (65-136 μm) in group II and 103,52±13,89 μm (66-138 μm) in group III. Anterior optical coherence tomography revealed meniscus shaped flap in all three groups on both axes (90° and 180°). The least variability in flap thickness was observed in group III (±6 μm). Intraoperative complications were low in all three groups (groups I and II 2%, group III 3%). In group I 1% of postoperative complications was noted, in group II 2%, and there were no postoperative complications in group III. Patients’ satisfaction was high in all three groups. The difference between groups was noticed in categories “Distance vision” (p=0,022), “Other symptoms” (p=0,019) and “Physical appearance” (p=0,011). The lowest satisfaction rate was noticed in group I. All three methods produced good and acceptable clinical results. Linear microkeratomes (Moria SBK One Use Plus) had similar performances as Ziemer Femto LDV femtosecond laser in all measured parameters, while rotatory microkeratome (Moria M2) had slightly lower performances in some of the measured parameters.

Abstract in Croatian

Laserska disekcija rožnice (Laser in situ keratomileusis, LASIK) danas je najčešće izvođeni elektivni zahvat u medicini. Najkritičnijim korakom ovog postupka smatra se kreiranje rožničnog preklopca što se danas može učiniti s mehaničkim mikrokeratomom ili femtosekundnim laserom. Stručna oftalmološka javnost već godinama traži odgovor koja metoda je superiornija. U ovom istraživanju uspoređivani su vidni i refrakcijski rezultati, okularne aberacije višeg reda, kontrastna osjetljivost, poremećaj suznog filma, debljina i oblik preklopca, incidencija intraoperacijskih i poslijeoperacijskih komplikacija, te zadovoljstvo ispitanika između dva mehanička mikrokeratoma (grupa I – Moria M2, grupa II – Moria SBK One Use Plus) i dva femtosekundna lasera (grupa III – Ziemer Femto LDV, grupa IV – Technolas 520F). U istraživanje su od travnja 2011. do listopada 2012. godine uključena 154 ispitanika s miopijom od -0,50 do -7,50 D i do 2,50 cilindra astigmatizma uz najbolju korigiranu vidnu oštrinu od 0,00 LogMAR. Praćenje je trajalo 12 mjeseci. Sve rožnične ablacije izvedene su na Schwind Amaris 750S excimer laseru. U grupe I, II i III uključeno je po 50 ispitanika. Grupa IV je nakon uključenja 4 ispitanika zatvorena zbog tehničkih poteškoća vezanih za kreiranje i kvalitetu preklopca. Ciljni rezultat zahvata bio je emetropija. Poslije operacije je prvi dan, prvi tjedan, prvi mjesec, te nakon 3, 6 i 12 mjeseci mjerena nekorigirana (UDVA) i najbolja korigirana vidna oštrina (CDVA), sferni i cilindrični refrakcijski rezultat, sferni ekvivalent (SE), iznos okularnih aberacija višeg reda i kontrastna osjetljivost (CS). Schirmerov test i „Tear Break Up Time“ test (TBUT) mjereni su nakon 1 tjedan, 1, 3, 6 i 12 mjeseci. Intraoperacijski je mjerena centralna debljina preklopca, te je prvi dan, prvi tjedan i prvi mjesec mjeren profil debljine preklopca na dvije osovine (90° i 180°) u 5 točaka uz pomoć prednje optičke koherentne tomografije. Zabilježene su i sve intraoperacijske i poslijeoperacijske komplikacije, a ispitanici su nakon 6 mjeseci ispunili standardizirani upitnik o zadovoljstvu pacijenata nakon refrakcijske kirurgije (National Eye Institute Refractive Error Quality of Life – 42 Instrument – NEI RQL– 42). Dobiveni podaci analizirani su unutar svake pojedine grupe, te među grupama. Prije operacije tri grupe nisu se razlikovale u vrijednostima UDVA, CDVA, sfernog i cilindričnog refrakcijskog rezultata, iznosa okularne kome i sferne aberacije (SA), te vrijednostima TBUT-a. Statistički značajna razlika nađena je u vrijednostima okularnog trefoila (p=0,020), CS (p<0,001) i Schirmerova testa (p=0,005). U sve tri grupe došlo je do značajnog poboljšanja vrijednosti UDVA (p<0,001), a nakon godinu dana najviše vrijednosti izmjerene su u grupi III. Poslijeoperacijske vrijednosti CDVA u sve tri grupe ostale su nepromijenjene u odnosu na prijeoperacijske vrijednosti (p>0,05). Došlo je do statistički značajnog smanjenja sferne i cilindrične refrakcijske greške, te SE u sve tri grupe (p<0,001). U sfernom refrakcijskom rezultatu nakon godinu dana statistički značajna razlika nađena je između grupe I i grupe II (p=0,008), te između grupe I i grupe III (p=0,013), dok između grupe II i grupe III nije bilo razlike (p=0,689). U cilindričnom refrakcijskom rezultatu nije nađena statistički značajna razlika među grupama ni u jednoj točki praćenja (p>0,05). Godinu dana poslije operacije statistički značajna razlika u vrijednostima SE zabilježena je između grupe I i grupe III (p=0,008) pri čemu je najniži SE zabilježen u grupi III, a najviši u grupi I. U sve tri grupe poslije operacije došlo je do inicijalnog porasta vrijednosti svih okularnih aberacija (p<0,001). Vrijednosti okularne kome na prijeoperacijsku razinu vraćaju se nakon tri mjeseca (p>0,05), a u grupi II i grupi III nakon godinu dana zabilježene su statistički značajno niže vrijednosti u odnosu na prijeoperacijsku razinu (p<0,001). Vrijednosti okularnog trefoila na prijeoperacijsku razinu vraćaju se nakon jedan mjesec (p>0,05), a do kraja praćenja zabilježene su statistički značajno niže vrijednosti u odnosu na prijeoperacijsku razinu (p<0,001). Vrijednosti SA na prijeoperacijsku razinu vraćaju se nakon jedan tjedan (grupa I – p=0,151)), nakon jedan mjesec (grupa III - p=0,056), te nakon tri mjeseca (grupa II – p=0,541). Trend pada vrijednosti nastavlja se do kraja praćenja, ali bez statističkog značaja (p>0,05). U sve tri grupe došlo je do inicijalnog pogoršanja kontrastne osjetljivosti (p<0,001). U sve tri grupe vrijednosti kontrastne osjetljivosti vraćaju se na prijeoperacijsku razinu nakon 3 mjeseca (p>0,05), a do kraja praćenja zabilježene su statistički značajno bolje vrijednosti u odnosu na prijeoperacijsku razinu (p<0,001). U sve tri grupe poslije operacije došlo je do statistički značajnog pogoršanja vrijednosti Schirmerova testa (p<0,001). U grupi I i grupi III vrijednosti se na prijeoperacijsku razinu vraćaju nakon jedne godine (p=0,656 i p=0,121), dok se u grupi II vrijednosti vraćaju nakon 6 mjeseci (p=0,079), a nakon godinu dana je zabilježeno statistički značajno poboljšanje u odnosu na prijeoperacijske vrijednosti (p=0,021). U sve tri grupe poslije operacije došlo je do statistički značajnog pogoršanja vrijednosti TBUT testa (p<0,001), a vrijednosti se na prijeoperacijsku razinu vraćaju nakon godinu dana (p=0,807, p=0,676, p=0,007), pri čemu nakon godinu dana nije nađena statistički značajna razlika među grupama (p=0,060). Vrijednosti centralne debljine preklopca u grupi I bile su 110,91±15,79 μm (80-164 μm), u grupi II su bile 98,08±13,33 μm (65- 136 μm), a u grupi III su bile 103,52±13,89 μm (66-138 μm). Na prednjoj optičkoj koherentnoj tomografiji na obje osovine (90° i 180°) sve tri grupe imale su preklopac u obliku meniska pri čemu je najmanju promjenjivost u debljini preklopca imala grupa III (±6μm). U sve tri grupe postotak intraoperacijskih komplikacija bio je 2,33% (grupa I i II 2%, grupa III 3%). Postotak poslijeoperacijskih komplikacija u grupi I bio je 1%, u grupi II 2%, dok u grupi III nije bilo komplikacija. U sve tri grupe stupanj zadovoljstva pacijenata bio je vrlo visok, a razlika među grupama zabilježena je u kategorijama „Vid na daljinu“ (p=0,022), „Ostali simptomi“ (p=0,019) i „Fizički izgled“ (p=0,011) pri čemu su najniže vrijednosti zadovoljstva zabilježene u grupi I. Sve tri metode kreiranja preklopca dovele su do klinički zadovoljavajućih rezultata. Linearni mikrokeratom (Moria SBK One Use Plus) u svim mjerenim parametrima pokazao je vrlo slična ili ista svojstva kao i Ziemer Femto LDV femtosekundni laser, dok je rotacijski mikrokeratom (Moria M2) u određenim parametrima pokazao nešto lošiju izvedbu.

Actions (login required)

View Item

Downloads