Utjecaj primjene deksametazona u spinalnoj anesteziji kod prijeloma bedrene kosti [Influence of dexamethasone administration in spinal anesthesia for femur fracture]

Šakić, Livija (2017) Utjecaj primjene deksametazona u spinalnoj anesteziji kod prijeloma bedrene kosti [Influence of dexamethasone administration in spinal anesthesia for femur fracture]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

PDF Download (3MB)

Abstract

Proximal femur fractures are the most common cause of emergency admission to hospital with high postoperative morbidity. The hypothesis is that one single shot of dexamethasone with levobupivacaine in spinal anesthesia reduces postoperative pain and cognitive disturbances. The study included 60 patients with proximal femur fracture, ASA status 2 and 3 who were randomized into two groups. DLSA group received 8 mg of dexamethasone and 12.5 mg of 0.5% levobupivacaine intrathecally. LSA group received only levobupivacaine. The postoperative cognitive disturbance was evaluated with CAM-ICU score scale, the pain intensity was measured with VAS scale and cortisol and glucose samples were taken before and after surgery. Surgical correction was made in 63% of patients in 48 hours after admission. Ephedrine was used in LSA group, P=0,044. We found shorter hospitalization in DLSA group (P=0,045), shorter duration from surgery to discharge (P=0,044), there was lower occurrence of delirium and POCD (P=0,043), longer analgesia (P<0,001) and lower cortisol levels. Regression model in DLSA group showed less occurrence of postoperative cognitive disturbance for 7,67 times. Conclusion: Intrathecal administration of dexamethasone in spinal anesthesia reduces stress response by lowering cortisol levels, pain, occurrence of POCD with better rehabilitation quality and shorter hospitalization without affecting bleeding.

Abstract in Croatian

Proksimalni prijelomi bedrene kosti (PPBK) najčešći su uzrok prijma u bolnicu za kiruršku rekonstrukciju kuka s visokim poslijeoperacijskim morbiditetom. Hipoteza je da jedna intratekalna doza deksametazona u spinalnoj anesteziji s levobupivakainom snižava poslijeoperacijsku bol i kognitivne promjene svijesti. U istraživanje je uključeno 60 pacijenata s PPBK, ASA statusa 2 i 3 randomiziranih u dvije skupine: DLSA skupina je primila 8 mg deksametazona tijekom uvođenja spinalne anestezije sa 12.5 mg 0.5%-tnog levobupivakaina. LSA skupina primila je samo levobupivakain. Poslijeoperacijska kognitivna promjena svijesti procijenjivana je CAM-ICU bodovnom ljestvicom, intenzitet boli zbrojem VAS te su mjerene vrijednosti kortizola i glukoze u krvi prije i poslije operacije. Kirurška korekcija poslije 48 sati od prijma učinjena je kod 63% pacijenata. U skupini LSA koristio se efedrin (P=0,044). U skupini DLSA zabilježeno je kraće trajanje hospitalizacije (P=0.045), kraće vrijeme od operacije do otpusta (P=0,044), manji udio POKD i delirija (P=0,043), kraći nastup bloka(P=0,005), dulje trajanje analgezije (P<0,001) i niže vrijednosti kortizola. Regresijskim modelom (P=0,048), u skupini DLSA je snižena vjerojatnost nastanka poremećaja svijesti za 7,67 puta. Zaključci: Intratekalna primjena deksametazona u spinalnoj anesteziji umanjuje stresni odgovor sniženjem kortizola, boli, POKD s kvalitetnijom rehabilitacijom, skraćenom hospitalizacijom bez utjecaja na krvarenje.

Actions (login required)

View Item

Downloads