Kardioprotektivni učinak sevoflurana s obzirom na vrijeme primjene pri operacijama aortokoronarnoga premoštavanja [Cardioprotective effect of sevoflurane with regard to time of application in patients undergoing coronary artery bypass grafting]

Kristović, Darko (2017) Kardioprotektivni učinak sevoflurana s obzirom na vrijeme primjene pri operacijama aortokoronarnoga premoštavanja [Cardioprotective effect of sevoflurane with regard to time of application in patients undergoing coronary artery bypass grafting]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

PDF Download (1MB)

Abstract

Background: Sevoflurane is a volatile anaesthetic which belongs to the group of general anaesthetics. Its cardioprotective effect has been proved in experimental and clinical studies. However, it still hasn't been studied whether this effect on the myocardium differs depending on the time of the administration. The aim of this study was to determine whether the cardioprotective effect of sevoflurane was more expressed when administered before the onset of myocardial ischaemia (during preconditioning phase of coronary bypass grafting operations) compared to its administration after the period of ischaemia (during postconditioning). Methods: Seventy-two patients scheduled for elective coronary artery bypass graft surgery were randomly assigned to one of three groups: a group of patients who were anaesthetised by sevoflurane administered before the onset of ischaemia (SEVO pre; n=24), a group of patients who were anaesthetised by sevoflurane administered after the ischaemic period (SEVO post; n=24) and a control group who were anaesthetised only by midazolam and fentanyl (Control; n=24). The effect on myocardium was assessed by successive measurements of cardiac biomarkers in the perioperative period: troponin I (cTnI), creatine kinase (CK), CK-MB isoenzyme and lactate dehydrogenase (LD). The degree of myocardial injury was estimated quantitatively on the basis of the summary values of the cardiac biomarkers and categorically on the basis of the distribution of peak troponin I concentrations in the perioperative period. The following summary variables were: peak value, time to reach the peak value, difference between the peak and the first measured value, percent difference between the peak and the first measured value, difference between the last and the first measured values, percent difference between the last and the first measured values, the area under the curve of the measured values through the period. The categorical assessment of periprocedural myocardial injury was done on the basis of peak troponin I at 2, 4, 8 and 12 μg/L. Results: Quantitatively the estimated degree of perioperative myocardial injury did not differ significantly between the groups for any of the monitored parameters. The only difference found was a significantly lower value of CK-MB difference between the peak and the first measured value in the group SEVO pre in comparison to the SEVO post group (p = 0.010). This may speak in favour of smaller periprocedural myocardial injury in the SEVO pre group. Based on peak troponin I concentrations, the number of patients who had perioperative myocardial injury did not differ significantly between the groups, although there was a trend of the smallest number of such patients in the SEVO pre group for all monitored peak concentrations of troponin I. In a univariate analysis of predictor variables for the development of periprocedural myocardial injury (peak troponin I > 2 μg/L), lower body surface area (p = 0.010) was found the only significant variable. In a multivariate analysis model for the same outcome, in which the body surface area and administration mode of anaesthetic were included, the body surface area (OR = 0.020; 95% CI = 0.001 − 0.401, p = 0.011), and SEVO pre group compared to SEVO post group (OR = 0.277; 95% CI = 0.078 − 0.977, p = 0.046) were found as significant favourable predictors. Within patients that were operated in CABG method and also within those operated in OPCAB method, the quantitatively and categoricaly estimated degree of perioperative myocardial injury, did not differ significantly between the groups for any of the monitored parameters. Conclusion: This research did not unequivocally establish the cardioprotective effect of sevoflurane when administered before the onset of ischaemia compared to midazolam and fentanyl, nor did it establish the cardioprotective effect when compared to sevoflurane administered after the ischaemic period. Some of our results may suggest possible cardioprotective effect of sevoflurane when administered before ischaemia compared to sevoflurane administered after ischaemia in terms of a minor periprocedural myocardial injury. However, further randomized controlled trials are necessary to confirm this result.

Abstract in Croatian

Pozadina: Sevofluran je inhalacijski anestetik iz skupine općih anestetika. U eksperimentalnim i kliničkim studijama dokazan je njegov kardioprotektivni učinak, ali do sada nije jasno dokazano je li taj učinak na miokard izraženiji ako se primijeni prije pojave ishemije (prekondicioniranje) ili nakon pojave ishemije (postkondicioniranje). U ovom radu istraživan je mogući kardioprotektivi učinak sevoflurana kod prekondicioniranja u odnosu na postkondicioniranje. Ispitanici i metode: U randomiziranu i kontroliranu studiju uključeno je 72 bolesnika predviđena za operaciju aortokoronarnoga premoštavanja i slučajnim odabirom raspoređeno u jednu od tri jednako velike ispitivane skupine: skupina anestezirana sa sevofluranom prije pojave ishemije (SEVO pre; n = 24), skupina anestezirana sa sevofluranom poslije pojave ishemije (SEVO post; n = 24) i skupina anestezirana samo s midazolamom i fentanilom (Kontrola; n = 24). Učinak na miokard praćen je sukcesivnim određivanjem kardioselektivnih biljega u perioperacijskom razdoblju: troponina I, CK i MB-CK te LD. Stupanj oštećenja miokarda procijenjen je kvantitativno na temelju sumarnih vrijednosti navedenih kardioselektivnih biljega iz svih izmjerenih koncentracija te kategorijski na temelju raspodjele vršnih koncentracija troponina I u perioperacijskom razdoblju. Praćene sumarne varijable bile su: vršna vrijednost, vrijeme potrebno do postizanja vršne vrijednosti, razlika između vršne i prve izmjerene vrijednosti, postotna razlika između vršne i prve izmjerene vrijednosti, razlika između zadnje i prve izmjerene vrijednosti, postotna razlika između zadnje i prve izmjerene vrijednosti, površina ispod krivulje izmjerenih vrijednosti kroz promatrano razdoblje. Kategorijska procjena nastanka periproceduralnog oštećenja miokarda obavljena je na temelju vršnih koncentracija troponina I od 2, 4, 8 i 12 μg/l. Rezultati: Kvantitativno procijenjena razina perioperacijskoga oštećenja miokarda, na temelju sumarnih vrijednosti praćenih kardioselektivnih biljega nije se značajno razlikovala među ispitivanim skupinama niti za jedan od praćenih parametara, osim što je u skupini ispitanika SEVO pre bila značajno manja vrijednost CK-MB − razlika između vršne i prve izmjerene vrijednosti u odnosu na skupinu SEVO post (p = 0,010), što može govoriti u prilog manjeg periproceduralnog oštećenja miokarda u skupini SEVO pre. Broj bolesnika u kojih je na temelju vršnih vrijednosti koncentracija troponina I procijenjeno nastalo periproceduralno oštećenje miokarda, nije se značajno razlikovao među ispitivanim skupinama, iako je postojao trend najmanjeg broja takvih bolesnika u skupini SEVO pre za sve praćene vršne koncentracije troponina I. U univarijatnoj analizi ispitivanja prediktorskih varijabli za nastanak periproceduralnog oštećenja miokarda (vršni troponin I > 2 g/l), kao jedina značajna varijabla nađena je niža tjelesna površina (p = 0,010). U modelu multivarijatne analize za isti ishod, u koji su uključeni tjelesna površina te način primjene anestetika (osnovna ispitivana skupina), nađeno je da niža tjelesna površina (OR = 0,020, 95% CI = 0,001− 0,401, p = 0,011) i SEVO pre skupina u odnosu na SEVO post skupinu (OR = 0,277, 95% CI = 0,078 − 0,977, p = 0,046) su značajni povoljni prediktori. Zasebnom analizom unutar skupine bolesnika operiranih metodom CABG i OPCAB također se kvantitativno i kategorijski procijenjena razina perioperacijskoga oštećenja miokarda nije značajno razlikovala među ispitivanim skupinama. Zaključak: U ovom istraživanju nije nedvojbeno utvrđen kardioprotektivni učinak sevoflurana primijenjenog prije nastupa ishemije u odnosu na anesteziju midazolamom i fentanilom, kao niti u odnosu na anesteziju sevofluranom primijenjenim nakon nastupa ishemije. Neki od dobivenih rezultata ipak upućuju na mogući kardioprotektivni učinak sevoflurana koji je primijenjen prije ishemije u odnosu na sevofluran koji je primijenjen poslije ishemije, u smislu manjeg periproceduralnog oštećenja miokarda. S obzirom na to potrebna su dodatna randomizirana kontrolirana istraživanja u ovom području.

Actions (login required)

View Item

Downloads