Usporedba različitih oblika konzervativnog liječenja prijeloma torakolumbalnog prijelaza kralježnice u odnosu na intenzitet i obrasce širenja boli [Comparison of different conservative treatment options of spinal thoracolumbar junction fractures regarding pain intensity and pain distribution patterns]

Banić, Tihomir (2016) Usporedba različitih oblika konzervativnog liječenja prijeloma torakolumbalnog prijelaza kralježnice u odnosu na intenzitet i obrasce širenja boli [Comparison of different conservative treatment options of spinal thoracolumbar junction fractures regarding pain intensity and pain distribution patterns]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

PDF Download (13MB)

Abstract

BACKGROUND. Although stable compression fractures of spinal thoracolumbar junction are common injuries, medical literature is not abundant with studies analyzing outcomes of different subgroups of these fractures, or comparing different modalities of conservative treatment. AIM. To analyze the impact of fracture type and of applied immobilization on the outcome of conservative treatment. PATIENTS AND METHODS. 140 patients were included in a prospective cohort study with 12 months follow-up. Pain intensity, pain patterns, types of required analgesic therapy and perception of quality of life were analyzed. Different subgroups of fractures according to AO/ASIF classification (A 1.1., A 1.2., A 1.3.), and different forms of conservative treatment (immobilization with "Jewett" thoracolumbar orthosis or with reclination plaster cast) in patients with A 1.2. fractures were compared. RESULTS. Statistically significant difference between fracture subgroups has been demonstrated in pain patterns analysis. In contrast, the intensity of pain, use of analgesics and perception of quality of life did not aggravate with higher fracture subtype. Posttraumatic deformity of the injured vertebra did differ with in regard to used immobilization. However, patients with different immobilization showed significant difference in the pain patterns. Furthermore, in patients treated with plaster cast earlier decrease in pain intensity occurs, and a larger proportion of these patients a year after injury no longer needs any analgesic therapy. On the other hand, patients treated with orthosis achieved somewhat better results on the quality of life test during immobilization. CONCLUSIONS. Different subgroups of AO/ASIF fracture classification show different clinical manifestation regarding pain patterns. However, this classification cannot be used as a prediction factor for final treatment result. Furthermore, although there are some differences in the observed parameters depending on the immobilization type, plaster cast still represents a valid therapeutic option in the treatment of vertebral compression fractures.

Abstract in Croatian

UVOD. Stabilni kompresijski prijelomi torakolumbalnog prijelaza kralježnice česte su ozljede, no u medicinskoj literaturi ne postoji dovoljno istraživanja koja uspoređuju ishod različitih podskupina ovih prijeloma, odnosno različite načine konzervativnog liječenja. CILJ. Analizirati utjecaj tipa prijeloma te vrstu primijenjene imobilizacije na ishod konzervativnog liječenja. ISPITANICI I METODE. Prospektivna kohortna studija s periodom praćenja od 12 mjeseci obuhvatila je 140 pacijenata. Analizirani su intenzitet i obrasci širenja boli, vrsta potrebne analgetske terapije te percepcija kvalitete života. Pritom su međusobno uspoređivani pacijenti s različitim podskupinama prijeloma prema AO/ASIF klasifikaciji (A 1.1., A 1.2. i A 1.3.), te različiti oblici konzervativnog liječenja (imobilizacija torakolumbalnom ortozom tipa Jewett, odnosno sadrenim reklinacijskim steznikom) kod pacijenata s A 1.2. podskupinom prijeloma. REZULTATI. Između pojedinih podskupina prijeloma statistički značajna razlika dokazana je u obrascima širenja boli. Nasuprot tome, intenzitet boli, korištenje analgetika i percepcija kvalitete života se ne pogoršavaju s povišenjem stupnja prijeloma. Posttraumatski deformitet ozlijeđenog kralješka ne mijenja se ovisno o primijenjenom imobilizacijskom sredstvu, no kod različite imobilizacije postoji značajna razlika u obrascima širenja boli. Nadalje, kod pacijenata liječenih sadrenim steznikom ranije dolazi do umanjenja intenziteta boli, a godinu dana po ozljedi u većem broju slučajeva više ne trebaju medikamentoznu analgetsku terapiju. Nasuprot tome, bolesnici liječeni ortozom postizali su nešto bolje rezultate na testu za ispitivanje percepcije kvalitete živote za vrijeme trajanja imobilizacije. ZAKLJUČCI. Pojedine podskupine prijeloma po AO/ASIF klasifikaciji na različitit se način klinički manifestiraju u odnosu na obrasce širenja boli. Međutim, navedom klasifikacijom nije moguće predvidjeti dobar ili loš krajnji rezultat liječenja. Nadalje, iako postoje određene razlike u promatranim parametrima ovisno o primijenjenom imobilizacijskom sredstvu, sadreni reklinacijski steznik i nadalje predstavlja valjanu terapijsku opciju u liječenju kompresijskih prijeloma kralježnice.

Actions (login required)

View Item

Downloads