Karboksihemoglobin kao pokazatelj ulazne strijelne rane nastale pucanjem iz blizine [Evaluation of carboxyhemoglobin as an indicator of close range entrance wound]

Baković, Marija (2013) Karboksihemoglobin kao pokazatelj ulazne strijelne rane nastale pucanjem iz blizine [Evaluation of carboxyhemoglobin as an indicator of close range entrance wound]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

PDF Download (1MB)

Abstract

Determination of the direction and distance of shooting is one of the essential tasks of forensic autopsy of individuals with lethal firearm injuries. Establishing the entrance wound is the first step in the right direction. Generally, the assessment is based on the wound morphology, which is not always typical. This imposes the need for additional, objective methods for the identification of entry wound. In close range shots, propellant gases are blown into the tissues around the bullet tract which causes formation of carboxyhemoglobin (CO-Hb). We aimed to investigate the levels of CO-Hb in blood from close range wounds and determine the relationship of CO-Hb concentrations in entrance and in associated exit wound. Blood samples from the entrance and exit wound and a control sample of femoral blood were collected from the fatally injured gunshot victims. Blood samples were collected only in cases of prompt death and in absence of developed postmortem changes. Blood samples were analyzed by quantitative spectrophotometry according to Heilmeyer. Additional information regarding the weapon and ammunition type and the postmortem interval were collected. CO-Hb was detected in 89% of cases of close range shoots, either in entrance or associated exit wound. CO-Hb concentrations were significantly higher in entrance (11.68±10.06) than exit (3.38±4.63) wounds. In cases of shooting in oral cavity frequency of detection of CO-Hb as well as CO-Hb concentrations were lower. Excluding these cases, CO-Hb concentrations were higher in 86% of entrance wounds than in associated exit wounds. Highest concentrations of CO-Hb were detected in cases where 7.62 – 7.65 caliber bullet was used. The length of postmortem interval did not affect the CO-Hb concentrations. The gradient of CO-Hb was not detected in 11% of cases while in 5% of cases the concentration of CO-Hb was higher in exit wound than in associated entry wound. These results support the conclusion that CO-Hb levels are significantly higher in blood samples collected from close range entry gunshot wounds than associated exit wounds. The observed difference of CO-Hb levels allows for determination of entrance versus exit wound. Presence of CO-Hb is very good indicator of close range shot. The postmortem stability of CO-Hb was verified.

Abstract in Croatian

Utvrđivanje smjera i udaljenosti iz kojih je izvršeno pucanje dva su osnovna zadatka sudskomedicinske obdukcije osoba smrtno stradalih od strijelnih ozljeda. Prepoznavanje ulazne strijelne rane je prvi korak u zaključivanju o ta dva pitanja. Uobičajeno se procjena temelji na morfološkim obilježjima rane. Kako ona često nisu tipična, javlja se potreba za dodatnim, objektivnim metodama za određivanje smjera i udaljenosti pucanja. U slučajevima pucanja iz blizine, djelovanjem barutnih plinova na tkiva oko strijelnog kanala nastaje karboksihemoglobin (CO-Hb). Cilj ovog rada bio je istražiti koncentracije karboksihemoglobina koje su prisutne u krvi iz područja strijelnih rana i utvrditi odnos ovih koncentracija kod ulaznih i izlaznih strijelnih rana. U tu svrhu prikupljeni su uzorci krvi osoba smrtno stradalih od strijelnih ozljeda kod kojih je smrt nastupila neposredno nakon ozljeđivanja te na kojima nisu nastupile uznapredovale postmortalne promjene. Uzorci su izuzimani iz područja ulaznih i izlaznih strijelnih rana nastalih pucanjem iz blizine, a izuzet je i kontrolni uzorak krvi iz femoralne vene. Prisutnost i koncentracije karboksihemoglobina u uzorcima krvi analizirani su kvantitativnom manualnom spektrofotometrijom prema Heilmeyerovoj metodi. Pribavljeni su i podatci o vrsti upotrijebljenog ručnog vatrenog oružja i streljiva te duljini postmortalnog intervala. Prisutnost karboksihemoglobina detektirana je u ukupno 89% slučajeva, bilo u ulaznoj, bilo u pripadajućoj izlaznoj rani. Analiza koncentracije CO-Hb pokazala je prisutnost značajno većih koncentracija u ulaznoj rani (ulazna rana: 11.68±10.06; izlazna rana: 3.38±4.63), i to u 79% uzoraka. U uzorcima krvi izuzetima iz strijelnih rana nastalih pucanjem u usta učestalost pojave CO-Hb, kao i koncentracije CO-Hb, bile su niže. Nakon izdvajanja tih uzoraka, u preostalom općem uzorku u ukupno 86% slučajeva koncentracije CO-Hb bile su veće u ulaznoj od onih u izlaznoj rani. Koncentracije CO-Hb u ulaznoj rani bile su najveće pri korištenju kalibara 7.62 - 7.65 mm. Duljina postmortalnog intervala nije imala utjecaja na koncentracije CO-Hb. U 11% slučajeva nije zabilježen gradijent koncentracije CO-Hb, dok je u 6% slučajeva koncentracija CO-Hb u izlaznoj rani bila veća od one u ulaznoj rani. Rezultati podupiru zaključak da uzorci krvi iz područja ulaznih strijelnih rana nanesenih pucanjem iz male udaljenosti sadrže statistički značajno veću koncentraciju karboksihemoglobina od uzoraka krvi iz područja pripadajućih izlaznih strijelnih rana. Analiza koncentracije CO-Hb pokazala se kao dobar pokazatelj da je strijelna rana nanesena pucanjem iz blizine. Također, nije utvrđena povezanost koncentracija CO-Hb u uzorcima krvi i duljine postmortalnog intervala.

Actions (login required)

View Item

Downloads