Results of extracorporeal life support implementation in routine clinical practice: single center experience

Biočina, Bojan and Petričević, Mate and Belina, Dražen and Gašparović, Hrvoje and Svetina, Lucija and Konosić, Sanja and White, Alexandra and Ivančan, Višnja and Kopjar, Tomislav and Miličić, Davor (2014) Results of extracorporeal life support implementation in routine clinical practice: single center experience. Croatian Medical Journal, 55 (6). pp. 600-608. ISSN 0353-9504

PDF - Published Version Download (669kB)

Abstract

AIM: To describe our experience in the clinical application of extracorporeal life support (ECLS) and analyze whether ECLS leads to acceptable clinical outcomes in patients with cardiac failure. ----- METHODS: Data from clinical database of University Hospital Center Zagreb, Croatia, on 75 patients undergoing ECLS support from 2009 to 2014 due to cardiac failure were retrospectively analyzed. Outcomes were defined as procedural and clinical outcomes. ECLS as a primary procedure and ECLS as a postcardiotomy procedure due to inability to wean from cardiopulmonary bypass were analyzed. ----- RESULTS: ECLS was used in 75 adult patients, and in 24 (32%) of those procedural success was noted. ECLS was implemented as a primary procedure in 36 patients and as a postcardiotomy procedure in 39 patients. Nine out of 39 (23.08%) patients had postcardiotomy ECLS after heart transplantation. Bleeding complications occurred in 30 (40%) patients, both in primary (11/36 patients) and postcardiotomy group (19/39 patients). ECLS was established by peripheral approach in 46 patients and by central cannulation in 27 patients. In 2 patients, combined cannulation was performed, with an inflow cannula placed into the right atrium and an outflow cannula placed into the femoral artery. Eleven patients treated with peripheral approach had ischemic complications. ----- CONCLUSION: ECLS is a useful tool in the treatment of patients with refractory cardiac failure and its results are encouraging in patients who otherwise have an unfavorable prognosis. Patient outcomes may be further improved by technological advances, more clinical experience in application of the technique, careful patient selection, and multidisciplinary approach in patient management.

Abstract in Croatian

Rezultati primjene izvantjelesnog održavanja na životu u rutinskoj kliničkoj praksi: iskustvo jednog centra ----- Cilj: Opisati iskustvo u kliničkoj primjeni izvantjelesnog održavanja na životu i analizirati dovodi li ono do prihvatljivih kliničkih ishoda kod pacijenata sa zatajenjem srca. ----- Postupci: Retrospektivno smo analizirali podatke iz kliničke baze podataka Kliničko-bolničkog centra Zagreb o 75 pacijenata kod kojih je primijenjeno izvantjelesno održavanje života od 2009. do 2014. zbog zatajenja srca. Promatrali smo proceduralne i kliničke ishode, održavanje kao primarni postupak te kao postupak proveden nakon kardiotomije u slučajevima kada se pacijenti nisu mogu odviknuti od kardiopulmonalne premosnice. ----- Rezultati: Izvantjelesno održavanje života primijenjeno je kod 75 odraslih pacijenata, a kod 24 pacijenta (32%) zabilježen je proceduralni uspjeh. Održavanje je primijenjeno kao primarni postupak kod 36 pacijenata, a kao postupak nakon kardiotomije kod 39 pacijenata. Kod 9 od 39 pacijenata (23,08%) održavanje nakon kardiotomije počelo je nakon presađivanja srca. Komplikacije u vidu krvarenja zabilježene su kod 30 (40%) pacijenata, kako u primarnoj (11/36 pacijenata) tako i u skupini nakon kardiotomije (19/39 pacijenata). Uređaj za održavanje uveden je kod 46 pacijenata perifernim pristupom, kod 27 pacijenata centralnom kanilacijom, a kod 2 pacijenta kombiniranom kanilacijom. Pri kombiniranoj kanilaciji, ulazna kanila smještena je u desnu pretklijetku, a izlazna u femoralnu arteriju. Jedanaest pacijenata podvrgnutih perifernom pristupu imalo je ishemijske komplikacije. ----- Zaključak: Izvantjelesno održavanje na životu koristan je način liječenja refraktornog zatajenja srca i daje ohrabrujuće rezultate kod pacijenata koji bi inače imali nepovoljnu prognozu. Ishodi pacijenata mogu se poboljšati tehnološkim napretkom, duljim iskustvom u primjeni tehnologije, pažljivim odabirom pacijenata i multidisciplinarnim pristupom liječenju.

Actions (login required)

View Item

Downloads