Povezanost usklađenosti roditelja u odgoju s emocionalnim i ponašajnim problemima adolescenata [The relationship between coparenting and adolescent emotional and behavioral problems]

Boričević Maršanić, Vlatka (2011) Povezanost usklađenosti roditelja u odgoju s emocionalnim i ponašajnim problemima adolescenata [The relationship between coparenting and adolescent emotional and behavioral problems]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

Preview

PDF Download (687kB) | Preview

Abstract

INTRODUCTION: The aim of this study was to examine the relationship between coparenting and adolescent emotional and behavioral problems, and whether there were differences according to adolescent gender. We also examined the relationship between coparenting and overall family functioning, and parent-adolescent bonding. The predictive value of coparenting, overall family functioning, and parent-adolescent bonding for adolescent behavior problems was determined. SUBJECTS AND METHODS: The study completed 241adolescents, 122 adolescents in the clinical and 119 in the control group. Adolescents were aged 15 to 18 years. The clinical group included adolescents referred to their first psychiatric interview at the psychiatric Hospital for Children and Youth, Zagreb. The control group included adolescent who have never been in psychiatric treatment in general practitioners' offices at he Helth Center Zagreb – Zapad, Zagreb. Both biological parents of adolescents who were married, were also included in the study. The participants filled in self-report questionnaires that assess the quality of the coparenting relationship, overall faily functioning, parent-adolescent bonding and adolescent emotional and behavioral problems. RESULTS: Supportive coparenting was significantly lower in families with adolescents in the clincal group than in the control group. Parents' characteristics had greater impact on supportive coparenting than adolescents' characteristics. Supportive coparenting was significantly higher in families with adolescents whose parents had higher level of education, 107 and lower in families with adolescents whose parents had a history of psychiatric illness. The difference in supportive coparenting according to adolescent gender was not significant. Supportive coparenting was significantly and negatively associated with male and female adolescent emotional, behavioral and total problems, except for supportive coparenting reported by fathers and emotional problems of male adolelscents. Supportive coparenting was significantly and negatively associated with the number of problems in overall family functioning, significantly and positively with parental care, and significantly and negatively with maternal overprotection on the sample of female adolescents and paternal overprotection on the total sample. The results of this study indicate significant differences in supoortive coparenting according to the type of parent-adolescent bonding, such that with the increase in supportive coparenting, the type of mother-adolescent bonding and father-adolescent bonding improves. Supportive coparenting predicted adolescent exteranlizing behavior problems, but not internalizing problems. CONCLUSION: Findings from this study underscore the role of coparenting for adolescent externalizing behavior problems and the need to include the evaluation of this family relationship in the initial assesment. Family interventions targeting the coparenting relationship may be highly appropriate for families with adolescents referred for externalizing symptoms.

Abstract in Croatian

UVOD: Cilj istraživanja je bio utvrditi povezanost usklađenosti roditelja u odgoju s emocionalnim i ponašajnim problema adolescenata, te istražiti da li postoje razlike s obzirom na spol adolescenata. Daljnji ciljevi istraživanja su bili utvrditi povezanost između usklađenosti roditelja u odgoju i ukupnog funkcioniranja obitelji, te između usklađenosti roditelja u odgoju i povezanosti roditelj-adolescent. Određena je i prediktivna vrijednost usklađenosti roditelja u odgoju, ukupnog funkcioniranje obitelji, roditeljske brižnosti i prezaštićivanja za emocionalne i ponašajne probleme adolescenata. ISPITANICI I METODE: U istraživanju je sudjelovao ukupno 241 adolescent, 122 adolescenta u kliničkoj i 119 adolescenata u kontrolnoj skupini. Ispitanici su bili u dobi od 15 do 18 godina. Kliničku skupinu su sačinjavali adolescenti upućeni na prvi psihijatrijski pregled u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež, Zagreb. Kontrolnu skupinu sačinjavali su adolescenti koji nisu psihijatrijski liječeni u ordinacijama liječnika opće medicine Doma zdravlja Zagreb – Zapad, Zagreb. U istraživanje su bili uključeni i biološki roditelji adolescenata koji su u braku. Ispitanici su popunjavali samoocjenske upitnike za procjenu usklađenosti roditelja u odgoju, ukupnog funkcioniranja obitelji, emocionalnih i ponašajnih problema adolescenata, povezanost roditelj-adolescent. REZULTATI: Usklađenosti roditelja u odgoju prema procjeni roditelja je bila statistički značjano lošija u obiteljima adolescenata u klinčkoj skupini u odnosu na kontrolnu skupinu. Karakteristike roditelja su u većoj mjeri utjecale na usklađenost roditelja u odgoju od karekteristika adolescenata. Usklađenost roditelja u odgoju je bila značajno bolja u obiteljima 105 adolescenata čiji roditelji imaju veći stupanj obrazovanja, a značajno lošija u obiteljima adolescenata čiji roditelji imaju psihičku bolest. Razlika po spolu adolescenata s obzirom na usklađenost roditelja u odgoju nije statistički značajna. Usklađenost roditelja u odgoju je bila značajno i negativno povezana s emocionalnim, ponašajnim i ukupnim problemima adolescenata oba spola, osim usklađenost roditelja u odgoju prema procjeni oca i emocionalnih problema muških adolescenata. Usklađenost roditelja u odgoju je bila značajno i negativno povezana s brojem problema u ukupnom funkcioniranju obitelji, pozitivno i značajno povezana s brižnošću oba roditelja, te negativo i značajno s prezaštićivanjem majke u uzorku ženskih adolescenata i prezaštićivanjem oca na ukupnom uzorku ispitanika. Rezultati istraživanja pokazali su značajne razlike u usklađenosti roditelja u odgoju ovisno o tipu povezanosti s majkom i ocem, s porastom usklađenosti roditelja u odgoju se poboljšava tip povezanosti majka-adolescent, odnosno otac-adolescent. Usklađenost roditelja u odgoju je bila značajan prediktor ponašajnih, ali ne i emocionalnih problema adolescenata. ZAKLJUČAK: Rezultati ovog istraživanja ukazuju na značaj usklađenosti roditelja u odgoju za razvoj ponašajnih problema adolescenata i potrebu uključivanja procjene usklađenosti roditelja u odgoju u redovne dijagnostičke postupke. Intervencije u okviru obiteljske terapije usmjerene na poboljšanje usklađenosti roditelja u odgoju su opravdane za obitelji adolescenata upućenih na psihijatrijsko liječenje zbog ponašajnih problema.

Actions (login required)

View Item

Downloads