Čimbenici u primjeni mjera prisilnog liječenja osoba s duševnim smetnjama

Kozumplik, Oliver (2005) Čimbenici u primjeni mjera prisilnog liječenja osoba s duševnim smetnjama. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

Preview

PDF Download (758kB) | Preview

Abstract

Most of contemporary legislations considers dangerousness for other persons and for the person itself as fundamental criterion for involuntary hospitalization, and in the comments of this legislations is stated that this dangerousness must be present and highly intense in order to avoid any manipulation. In some legislations, medical justification of such hospitalization is stressed. Also, some legislations mention material goods been in jeopardy as a potential reason for involuntary hospitalization of psychiatric patients. The term “jeopardizing life, health and security (paragraph 22.)“ has been included in Croatian Law on Mental Health. The aim of the research was to establish the factors which contribute the decision about involuntary hospitalization in psychiatric departments. In order to achieve this objective, the group oh involuntary hospitalized patients and the group of voluntary hospitalized patients were analyzed and compared. The following issues were of major interest: 1. To analyze and compare socio-demographic, psychosocial, medical and forensic characteristics of both groups of patients; 2. To find out weather involuntary hospitalized persons have more often anamnestic data about criminal and/or violent behavior, compared to the group of voluntary hospitalized patients; 3. To establish weather involuntary hospitalized patients have more often anamnestic data about previous involuntary hospitalizations, compared to group of voluntary hospitalized patients; 4. To establish weather involuntary hospitalized patients have poorer insight, compared to group of voluntary hospitalized patients; 5. To find out weather involuntary hospitalized patients have more often anamnestic data about irregular psychiatric treatment, compared to group of voluntary hospitalized patients. The sample consisted of two groups of patients: 1) the group of involuntary hospitalized patients 2) the group of voluntary hospitalized patients The group of involuntary hospitalized patients was consisted of all the patients who were involuntarily hospitalized in Vrapče Psychiatric Hospital in the period of one year. The group of voluntary hospitalized patients was consisted of persons with same sex and diagnose, and similar age compared to involuntary hospitalized persons. The research comprised 266 patients in total. The research was case-control type. The data were collected by means of structured interview, specially designed for the purpose of the investigation. The data were obtained through anamnestic data, as well as medical and forensic documentation. The interview with the patient was performed when the patient was able to fully understand the questions from the interview and was willing to answer. In case of involuntary hospitalization, the interview was performed after 72 hours from the moment of admission to hospital. The data were analyzed by means of distribution (absolute and relative frequencies) of patients. Chi-square was used during analysis, and the statistical significance was set to p<0,05. Regressional logistic analysis with involuntary hospitalization as criterion, and regressional logistic analysis with aggression as criterion were used. In the regressional logistic analysis with involuntary hospitalization as criterion, the variables which proved to be predictable for differentiating a group of involuntary hospitalized patients from voluntary hospitalized patients are adaptation at work, immediate reason of coming to hospital, insight, and outpatient treatment. In the regressional logistic analysis with aggression as criterion the variables which proved to be predictable for differentiating a group of involuntary hospitalized patients from voluntary hospitalized patients are physical intervention and violent behavior. The scientific contribution of this investigation is manifested though defining and the possibility of early detection characteristics which can lead to violent behavior. The importance of this research lies in the analysis of large number of factors which have positive or negative influence on behavior of patients with mental disorders. The immediate contribution is the possibility of implementation of the results and conclusions in the sense of including the patients families, health care services, and social community in the organization and providing of measures of prevention and activities that would prevent manifestation of such behavior that leads to involuntary hospitalization.

Abstract in Croatian

Većina suvremenih zakonodavstava kao temeljni kriterij za prisilnu hospitalizaciju određuje opasnost za okolinu i za samu osobu, pri čemu se u komentarima tih zakona posebno naglašava da ta opasnost mora biti aktualna i visokog intenziteta kako bi se izbjegle bilo kakve zlouporabe. U nekim zakonima posebno se naglašava medicinska opravdanost takvih hospitalizacija, koja stavlja naglasak na potrebu prisilnog liječenja bolesnika kod kojih se opravdano može pretpostaviti da će izostanak terapije dovesti do ozbiljnog ugrožavanja njihova zdravstvenog stanja. Pojedini zakoni također spominju ugroženost materijalnih dobara kao potencijalni razlog za prisilnu hospitalizaciju psihijatrijskih bolesnika, kojih ponašanje uvjetuje taj oblik opasnosti za okolinu. U raspravi o izboru najprimjerenije formulacije temeljnih kriterija za prisilnu hospitalizaciju, u hrvatskom Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (ZZODS) odabran je termin «ugrožavanje života, zdravlja i sigurnosti (članak 22.)». Cilj istraživanja bio je utvrditi čimbenike koji doprinose odluci o provođenju prisilne hospitalizacije u psihijatrijskim ustanovama. U tu svrhu bile su ispitane i uspoređene skupina prisilno hospitaliziranih osoba i uparena skupina dobrovoljno hospitaliziranih osoba. Od primarnog interesa bili su slijedeći problemi: 1. Analizirati i usporediti socio-demografska, psihosocijalna, medicinska i forenzička obilježja ispitivanih skupina; 2. Utvrditi imaju li prisilno hospitalizirane osobe u anamnezi češće podatke o ranijem kriminalnom i/ili nasilnom ponašanju u usporedbi s dobrovoljno hospitaliziranim osobama; 3. Utvrditi imaju li prisilno hospitalizirane osobe u anamnezi češće podatke o ranijim prisilnim hospitalizacijama u usporedbi s dobrovoljno hospitaliziranim osobama; 4. Utvrditi imaju li prisilno hospitalizirane osobe lošiji uvid u stanje bolesti u odnosu na dobrovoljno hospitalizirane osobe; 5. Utvrditi imaju li osobe koje su prisilno hospitalizirane češće u anamnezi podatke o neredovitom psihijatrijskom liječenju u usporedbi s dobrovoljno hospitaliziranim osobama. Uzorak se sastojao od dviju skupina ispitanika: 1) skupine prisilno hospitaliziranih osoba 2) uparene skupine dobrovoljno hospitaliziranih osoba Skupinu prisilno hospitaliziranih osoba sačinjavali su svi bolesnici koji su u razdoblju od godinu dana bili prisilno hospitalizirani u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče prema članku 22. ZZODS. Skupinu dobrovoljno hospitaliziranih činile su osobe istog spola i dijagnoze, te slične dobi (do deset godina starije ili mlađe) sa prisilno hospitaliziranom osobom. Ukupno je u istraživanje bilo uključeno 266 bolesnika. Istraživanje je bilo tipa case-control. Podaci su bili prikupljani pomoću strukturiranog upitnika posebno konstruiranog u svrhu provođenja istraživanja. Podaci su dobiveni uzimanjem anamnestičkih podataka, te uvidom u psihijatrijske povijesti bolesti i forenzičke spise (ukoliko su postojali za određenog ispitanika). Intervju s pacijentom provodio se nakon što je, s obzirom na aktualne spoznajne mogućnosti, pacijent postao sposoban razumjeti pitanja iz upitnika i odgovarati na njih (uz uvjet da nakon upoznavanja sa svrhom i sadržajem upitnika pristane odgovoriti na pitanja). U slučaju prisilnog zadržavanja intervju se provodio najranije nakon isteka 72 sata u bolnici (razdoblje u kojem se nakon prisilnog zadržavanja donosi odluka o provođenju bilo prisilne ili dobrovoljne hospitalizacije). U slučaju dobrovoljne hospitalizacije, intervju se provodio nakon što je pacijent pristao na liječenje. Početna obrada podataka uključivala je prikaz distribucija (apsolutnih i relativnih frekvencija) ispitanika po kategorijama svake od ispitivanih varijabli, odnosno distribuciju brojčanih vrijednosti. Razlika po pojedinim varijablama između dviju skupina bila je testirana Hi-kvadrat testom. Granična vrijednost statističke značajnosti bila je vjerojatnost pogreške manja od 5%. Također je učinjena hijerarhijska logistička regresijska analiza uz kriterij prisilna hospitalizacija te druga hijerarhijska logistička regresijska analiza uz kriterij agresivnost. Dobivene su statistički vrlo značajne predikcije (χ2 = 61,406; df = 24; P<0,001) u prvoj hijerarhijskoj regresijskoj analizi uz kriterij prisilna hospitalizacija. Rezultati obrade pokazali su da su statistički značajne prediktorske varijable za grupu: radna adaptacija, neposredan povod dolaska, procjena uvida u bolest i ambulantno liječenje. Dobra radna adaptacija u odnosu na lošu, jednako kao i osrednja u odnosu na lošu adaptaciju oko 3 puta povećavaju šansu za prisilnu hospitalizaciju. Kod agresivnosti kao neposrednog povoda dolaska u bolnicu, šansa za dobrovoljnu hospitalizaciju iznosi 50% šanse ako agresivnost nije neposredni povod dolaska. Kod otpusne dijagnoze poremećaja raspoloženja (F30-F39) šansa za dobrovoljnu hospitalizaciju iznosi svega 5% šanse u odnosu na dijagnozu poremećaja koji se obično dijagnosticiraju u dječjoj dobi i adolescenciji (F70-F79). Ambulantno liječenje povećava 4 puta šansu za dobrovoljnu u odnosu na prisilnu hospitalizaciju. Rezultati hijerarhijske logističke regresijske analize pokazuju da ukupno slaganje opažene i procijenjene pripadnosti grupi (prisilni i dobrovoljni) iznosi 68,1% (Tablica 37). To znači da se s tolikim postotkom rezultata može predvidjeti pripadnost grupi na osnovi prediktorskih varijabli. Na temelju prediktorskih varijabli u grupu prisilno hospitaliziranih ispravno se procijeni 70,1% ispitanika, dok se u grupu dobrovoljno hospitaliziranih ispravno procijeni 64,7% ispitanika. Rezultati druge hijerarhijske logističke analize pokazali su statistički značajne prediktorske varijable za agresivnost i to fizičku intervenciju i nasilno ponašanje. Kod fizičke intervencije 23% su šanse za neagresivno ponašanje ako nije došlo do fizičke intervencije u odnosu na agresivnost. Kod nasilnog ponašanja 27% su šanse za neagresivno ponašanje ako nije prisutno nasilno ponašanje u odnosu na agresivnost. Uz kriterij agresivnost, ukupno slaganje između opažene i procijenjene pripadnosti grupi iznosi 71,4%, što znači da se agresivnost na osnovi prediktorskih varijabli može predvidjeti s navedenim postotkom rezultata. Također, na temelju prediktorskih varijabli u grupu agresivni ispravno se procjenjuje 60,7% ispitanika, dok u se grupi neagresivnih ispravno procjenjivanje iznosi 79,2% ispitanika. Uvrštavanje agresivnosti kao jedne od proučavanih varijabli važno je sa znanstveno-teorijskog, ali i s pragmatičnog stajališta. S teorijskog je stajališta nužno, jer među osobinama ličnosti agresivnost sasvim sigurno predstavlja jednu od najvažnijih varijabli koju je potrebno procijeniti pri dolasku i liječenju bolesnika. To je tim važnije jer na taj način štitimo interese i bolesnika i medicinskog osoblja. S druge strane, gledano pragmatički, poznavanje stupnja nečije agresivnosti može pomoći u predviđanju ponašanja pojedinca, tj. u prevenciji i kontroli agresivnog ponašanja, a također i u resocijalizaciji. Znanstveni doprinos ovog istraživanja očituje se u definiranju, a time i što ranijem prepoznavanju značajki osobe koje za posljedicu imaju nasilna djela, bilo da su ona upućena prema osobi ili prema okolini. Važnost ovog istraživanja je u tome što je analiziran veliki broj čimbenika koji imaju pozitivan ili negativan utjecaj na rizično ponašanje osobe s duševnim poremećajem. Neposredni doprinos je mogućnost primjene rezultata i zaključaka istraživanja u smislu uključivanja obitelji pacijenata, službi zdravstvene zaštite, kao i šire društvene zajednice u organizaciju i provođenje preventivnih mjera i aktivnosti koje bi pravodobno prevenirale manifestaciju ponašanja koja u završnici dovode do prisilne hospitalizacije.

Actions (login required)

View Item

Downloads