Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Analiza čimbenika koji utječu na osposobljenost polaznika organiziranog programa trajnog usavršavanja iz područja reanimacije

Hunyadi-Antičević, Silvija (2011) Analiza čimbenika koji utječu na osposobljenost polaznika organiziranog programa trajnog usavršavanja iz područja reanimacije. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

[img]
Preview
PDF
Download (1314Kb) | Preview

    Croatian abstract

    U Republici Hrvatskoj tečajevi kardiopulmonalne reanimacije nisu uvjet za (re)licenciranje niti liječnika niti sestara. Također nema kontinuirane provjere osposobljenosti zdravstvenih djelatnika koji zbrinjavaju akutne bolesnike. Organizirana edukacija iz reanimacije provodi se povremeno, a osim kvalitete organiziranih programa, upitan je i razlog zbog kojega hrvatski liječnici odabiru pojedini sadržaj svoje organizirane izobrazbe. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti čimbenike koji utječu na uspješnost svladavanja znanja i vještina na organiziranom programu trajne edukacije iz područja reanimacije. U istraživanju su se koristili podaci o polaznicima tečajeva Hrvatskog društva za reanimatologiju HLZ-a u Republici Hrvatskoj u vremenu od 2002. do 2010. godine (retrospektivna studija). Uz osobna obilježja polaznika (spol, dob, zanimanje, radno mjesto) bili su dostupni završni rezultati tečaja na temelju pismenog testa znanja s višestruko ponuđenim odgovorima (MCQ) i praktičnog testa simuliranog scenarija reanimacije (CASTest). Tijekom 2009.-2010. svim je polaznicima upućen poziv za sudjelovanje u dodatnom istraživanju pri ćemu se koristio posebno pripremljen Upitnik. Od ukupnog broja od 1650 ispitanika, 793 (46,1%) polaznika se odazvalo prospektivnom istraživanju, a za 857 (53,9%) polaznika poznati su samo podaci iz retrospektivne studije. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da na tečajeve kardiopulmonalne reanimacije u RH većinom dolaze doktori medicine (76,7%), ali i medicinske sestre (23,3%). Veći broj polaznika radi u kliničkim i općim bolnicama (59,6%), dok je podjednak broj djelatnika u hitnoj medicinskoj pomoći ili domovima zdravlja (20,2%). Između doktora medicine i medicinskih sestara utvrđene su statistički značajne razlike prema radnom iskustvu (p<0,001). Na tečajeve češće dolaze mladi doktori medicine (radni staž od 1 do 4 godine) i malim iskustvom u reanimaciji te iskusne medicinske sestre (10 i više godina radnog staža) s češćim mjesečnim sudjelovanjem u procesu reanimacije. Hipoteza istraživanja da je unutarnja motivacija najvažniji predskazatelj uspješnosti svladavanja znanja i vještina na organiziranom programu trajne edukacije nije potvrđena. Regresijski model je pokazao značajnu povezanost svih motiva s prolazom na završnom ispitu, ali se niti jedan od unutarnjih motiva nije izdvojio kao važan. Međutim, u skupini doktora medicine, izdvojila su se važnim tri vanjska motiva (samostalna odluka za dolazak, tj. nije ih poslala ustanova, skupljanje bodova za licencu nije važno te potreba svakodnevnog posla) koji su povezani s dobrim prolaskom na završnom ispitu. Kod medicinskih sestara niti jedan od motiva nije povezan s rezultatima postignutim na završetku programa. Hipoteza istraživanja da osposobljenost polaznika na kraju tečaja ne ovisi o njihovoj profesiji (doktor medicine ili medicinska sestra) u potpunosti je potvrđena u skupini ispitanika koji se nisu odazvali prospektivnom istraživanju, a djelomično je potvrđena u skupini ispitanika koja se odazvala prospektivnoj studiji kao i kod ukupnog broja svih polaznika. U grupi ispitanika koji se nisu odazvali prospektivnom istraživanju nema statistički značajne razlike između dvije profesije u završnom prolazu na tečaju koji je kombinacija rezultata pismenog (MCQ) i praktičnog (CASTest) testiranja, kao niti u svakoj od ove dvije komponente posebno. U grupi ispitanika koji su se odazvali prospektivnom istraživanju kao i kod ukupnog broja svih polaznika nema statistički značajne razlike između doktora medicine i sestara u prolazu praktičnog CASTesta, ali postoji statistički značajna razlika u prosječnom rezultatu pismenog MCQ testa kao i u završnom prolazu na tečaju. Ovakvi rezultati se najvjerojatnije mogu protumačiti dvjema činjenicama: 1) na ove tečajeve u RH dolaze sestre koje najčešće rade u bolnicama, imaju veće radno iskustvo i broj reanimacija od doktora medicine, 2) doktori medicine imaju veće prethodno teoretsko znanje koje su stekli tijekom studija medicine, za razliku od medicinskih sestara, kojih je većina (60,1%) imala završenu srednju medicinsku školu. Istraživanje je potvrdilo hipotezu da je osobno vrednovanje kvalitete tečaja povezano s rezultatima uspjeha na završnom ispitu. Obje skupine ispitanika (doktori medicine i medicinske sestre) izrazile su svoje zadovoljstvo tečajem visokim ocjenama koje su dali sadržaju i organizaciji tečaja te tečaju u cjelini, što je povezano s njihovim velikim uspješnim prolazom na pismenom testu, praktičnom ispitu i završnom ispitu te u regresijskom modelu statistički značajnom (p<0,001) povezanosti pozitivnog vrednovanja s osposobljenošću polaznika nakon tečaja. Zapaženo je da u skupini doktora medicine bolje prolaze oni kojima je tečaj bio više obnova znanja i koji su tečaj ocijenili većom ocjenom, dok se kod medicinskih sestara niti jedan od čimbenika koji vrednuju tečaj nije posebno istakao. Rezultati regresijske analize pokazuju da brojni čimbenici utječu na osposobljenost polaznika na kraju tečaja (model statistički značajan p<0,001). U skupini doktora medicine, značajan utjecaj na prolaz na tečaju ima mišljenje o tečaju (obnova postojećeg znanja i ispunjena očekivanja od tečaja, visoka ukupna ocjena za tečaj) te motivi dolaska na tečaj (samostalna odluka za dolazak na tečaj i potreba stjecanja znanja i vještina iz reanimacije jer su dio svakodnevnog posla). U skupini sestara nije nađena povezanost ovih varijabli s prolazom na tečaju. Ovo istraživanje ukazalo je na potrebu i punu opravdanost organizirane edukacije iz područja kardiopulmonalne reanimacije za zdravstvene djelatnike. Tečaj kako ga organizira i provodi Hrvatsko društvo za reanimatologiju HLZ-a pokazao se prihvaćenim i učinkovitim modelom. Rezultati ovog istraživanja pridonose i razumijevanju stavova hrvatskih doktora medicine i sestara o potrebi edukacije iz područja reanimacije u našoj zemlji za zdravstvene djelatnike, studente medicine i laike. Međutim, u daljem radu treba u obzir uzeti rezultate (čimbenike koji su utjecali na dolazak i osposobljenost polaznika nakon završetka tečaja) ovog istraživanja te stalno pratiti, vrednovati i unaprjeđivati kvalitetu sukladno smjernicama u svijetu i specifičnim uvjetima i potrebama u Republici Hrvatskoj.

    English abstract

    Cardiopulmonary resuscitation (CPR) courses in Croatia are not mandatory for (re)certification either for medical doctor or nurses. Also, there is no continuous monitoring of qualifications of health care professionals who take care of acute patients. Organised resuscitation training is intermittently organised. Besides the quality of such programmes, the reason why Croatian doctors attend these courses is also questionable. The purpose of this study was to investigate the factors that influence competence (knowledge and skills) at an organised programme of continuous education in the filed of reanimatology. Data from the registry of candidates that attended Croatian Resuscitation Council courses between 2002 and 2010 were used (retrospective study). Additional to general data (gender, age, profession, place of work) final course results were available for each candidate, based on the Multiple Choice Questionnaire (MCQ) score and pass/fail score of the Cardiac Arrest Simulation Test (CASTest). During 2009-2010 all candidates received an invitation to participate in the additional study and a structured Questionnaire was especially designed for this purpose. From the total number of 1650 candidates, 793 (46,1%) replied to prospective study. For 857 (53,9%) candidates data were available only from the retrospective study. The results of this study show that 76,7% participants at these courses are medical doctors and 23,3% are nurses. Majority of candidates work in clinical and general hospitals (59,6%) and equal number (20,2%) in EMS and Health Care Centres, respectively. There are statistically significant differences (p<0,001) between candidates (medical doctors and nurses) according to their work experience: younger doctors (work experience between 1-4 years and little resuscitation experience) and experienced nurses (with 10 and more years of work experience who participate in resuscitation more often). Hypothesis that internal motivation is the most important predictor of competence (knowledge and skills) at the organised programme of continuous education is not confirmed. Regression analysis showed significant relation of all motivators with the final result of the course, but neither of internal motivators showed to be important. However, in the group of doctors, three external motivators (independent decision to attend the course i.e. not sent by the institution, collecting CME credits not a reason for attendance and the need of everyday work) showed importance in relation to good final score. Neither of the motivators was related to the final course result for nurses. Hypothesis that competency of candidates at the end of the course is related to their profession (medical doctor or nurse) is fully confirmed for the group of non-responders but partially for the group of responders and total number of candidates, respectively. In the group of non-responders there is no significant statistical difference between the two professions either in the relation to final course result (combination of MCQ and CASTest) or each of the component separately. In the group of responders and total number of candidates there is no significant statistical difference between medical doctors and nurses in the CASTest, however, there is significant statistical difference for the results of MCQ and the final result of the course, respectively. Such findings can be probaly explained with two facts: 1) these courses in Croatia are attended by nurses who more often work in hospitals, have longer work experience and have participated in greater number of resuscitations than medical doctors, 2) medical doctors have greater underlying theoretical knowledge which they acquired during medical school, comparing to most of nurses (60,1%), who only have medium level of nursing education. This study confirmed the hypothesis that personal evaluation of the course is related to the final results of the course. Both groups of participants (medical doctors and nurses) expressed their satisfaction giving high marks for the content, organization and the course in total, which is related to their high passing score for MCQ, CASTest and final course result. Regression analysis showed statistically significant (p<0,001) relation of positive evaluation of the course with the competence of candidates at the end of the course. It is noticed that in the group of medical doctors better results have those who considered the course more as the refresher of their knowledge rather than acquirement of new knowledge, while for nurses neither of the evaluations of the course have been depicted. The results of regression analysis show that many factors influence the competence of candidates at the end of the course (statistically significant model, p<0,001). In the group of medical doctors, substantial impact on the final course result has the opinion about the course (knowledge refreshment, fulfilled expectations from the course, high evaluation of the course in total) and motivators to attend the course (independent decision to attend the course and the need for knowledge and skills due to requirements of everyday work). Neither of these variables showed connection with the final course result in the group of nurses. This study showed the need and justification of an organized education in the field of reanimatology for health care professionals. The model organized and performed by the Croatian Resuscitation Council showed to be widely accepted and efficient. The results of this study also contribute to the understang of attitudes of Croatian medical doctors and nurses in regards to the need of education in resuscitation for helath care professionals, medical students and lay people. However, in the future work, the results of this study (factors that influence attendance and competence of candidates) should be considered to continuously monitor, evaluate and improve the quality of such education in accordance to international guidelines and specific needs in Croatia.

    Item Type: Thesis (PhD)
    Mentor: Miličić, Davor
    Divisions: Izvan medicinskog fakulteta
    Depositing User: Marijan Šember
    University: Sveučilište u Zagrebu
    Institution: Medicinski fakultet
    Number of Pages: 137
    Status: Unpublished
    Creators:
    CreatorsEmail
    Hunyadi-Antičević, Silvija
    Date: 07 November 2011
    Date Deposited: 16 Dec 2011 13:50
    Last Modified: 16 Dec 2011 13:50
    Subjects: /
    Related URLs:
      URI: http://medlib.mef.hr/id/eprint/1413

      Actions (login required)

      View Item

      Document Downloads

      More statistics for this item...