Anatomical study of the facial nerve canal in comparison to the site of the lesion in Bell's palsy [Anatomska studija kanala facijalisa obzirom na mjesto oštećenja živca u Bellovoj parezi]

Dawidowsky, Krsto and Branica, Srećko and Batelja, Lovorka and Dawidowsky, Barbara and Kovač-Bilić, Lana and Šimunić-Veselić, Anamarija (2011) Anatomical study of the facial nerve canal in comparison to the site of the lesion in Bell's palsy [Anatomska studija kanala facijalisa obzirom na mjesto oštećenja živca u Bellovoj parezi]. Collegium Antropologicum, 35 (1). pp. 61-65. ISSN 0350-6134

Preview

PDF - Published Version Download (152kB) | Preview

Abstract

The term Bell's palsy is used for the peripheral paresis of the facial nerve and is of unknown origin. Many studies have been performed to find the cause of the disease, but none has given certain evidence of the etiology. However, the majority of investigators agree that the pathophysiology of the palsy starts with the edema of the facial nerve and consequent entrapment of the nerve in the narrow facial canal in the temporal bone. In this study the authors wanted to find why the majority of the paresis are suprastapedial, i.e. why the entrapment of the nerve mainly occurs in the proximal part of the canal. For this reason they carried out anatomical measurements of the facial canal diameter in 12 temporal bones. By use of a computer program which measures the cross-sectional area from the diameter, they proved that the width of the canal is smaller at its proximal part. Since the nerve is thicker at that point because it contains more nerve fibers, the authors conclude that the discrepancy between the nerve diameter and the surrounding bony walls in the suprastapedial part of the of the canal would, in cases of a swollen nerve after inflammation, cause the facial palsy.

Abstract in Croatian

Periferna kljenut ličnog živca kojoj se ne može pronaći neposredni uzrok naziva se Bellovom parezom. Klinička slika naglo nastale pareze lica vrlo je stresna za bolesnike, a liječenje je simptomatsko i sastoji se od davanja protuupalnih lijekova koji smanjuju edem živca i poboljšavaju oksigenaciju perifernog tkiva te na taj način dovode do bržeg oporavka. Od prvog opisa bolesti prošlo je 180 godina, postignut je napredak u dijagnostici i terapiji, ali do sada provedena istraživanja nisu uspjela objasniti etiologiju ove bolesti. Iako rezultati mnogobrojnih studija pokazuju da pareza nastaje zbog edema facijalisa unutar koštanog kanala u temporalnoj kosti, mjesto samog uklještenja živca nije određeno. Retrogradnom studijom na uzorku od 628 bolesnika s Bellovom parezom koji su proteklih 20 godina liječeni na Klinici za Bolesti uha, nosa i grla Medicinskog fakulteta KBC Zagreb autori članka su ustanovili suprastapedijsko oštećenje facijalisa kod njih 533 (85%). Pretpostavili su da uklještenje nastaje u proksimalnom dijelu kanala ličnog živca, prije odvajanja grane za inervaciju stapedijskog mišića, upravo zbog nesrazmjera između širine kanala i debljine samog živca. Da bi to dokazali, proveli su studiju na 12 temporalnih kostiju u kojoj su kompjutorski izmjerili i usporedili površine poprečnog presjeka ulaza i izlaza koštanog kanala facijalisa. Rezultati su pokazali da je širina kanala značajno manja na ulazu nego na izlazu, dok je sam živac deblji na početku. Autori zaključuju da je razlog velike učestalosti suprastapedijalnih oštećenja facijalisa u bolesnika s Bellovom parezom upravo u nesrazmjeru između debljine živca i površine poprečnog presjeka kanala u njegovom početnom dijelu.

Actions (login required)

View Item

Downloads