Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Usporedba prognostičke vrijednosti atrijskog električkog potencijala i razine natriuretičkih peptida na pojavu asimptomatske fibrilacije atrija kod bolesnika s totalnim atrioventrikulskim blokom i elektrostimulatorom srca

Radeljić, Vjekoslav (2011) Usporedba prognostičke vrijednosti atrijskog električkog potencijala i razine natriuretičkih peptida na pojavu asimptomatske fibrilacije atrija kod bolesnika s totalnim atrioventrikulskim blokom i elektrostimulatorom srca. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

[img]
Preview
PDF
Download (2669Kb) | Preview

    Croatian abstract

    Ovim radom nastojalo se definirati učestalost asimptomatske fibrilacije atrija kod homogene skupine bolesnika. To su bolesnici s jednom indikacijom za elektrostimulaciju tj. bolesnici s totalnim atrioventrikulskim blokom. Iz istraživanja su isključeni svi oni bolesnici s do sada poznatim faktorima rizika za razvoj ove srčane aritmije, a to su srčano zatajivanje, dilatacija srčanih šupljina, hipertireoza te bolesti srčanih zalistaka. Svrha formiranja ovako homogene skupine bolesnika je identificiranje, do sada nejasno identificiranih čimbenika rizika za razvoj ove aritmije. Pretpostavka ovog istraživanja je da se promatrajući atrijski električni potencijal i razinu natriuretičkih peptida mogu identificirati oni bolesnici s totalnim blokom i elektrostimulatorom srca koji imaju povišen rizik za razvoj asimptomatske fibrilacije atrija i svih negativnih posljedica koje ona donosi. Hipoteza je da će bolesnici s nižom amplitudom i većom širinom atrijskog električnog potencijala te oni s povišenom razinom natriuretičkih peptida, imati će veći rizik za razvoj asimptomatske fibrilacije atrija. Podlogu za ove hipoteze nalazi se u pretpostavci da će oni bolesnici koji imaju veći udio fibroznog tkiva u miokardu atrija posljedično trebati duže vrijeme za depolarizaciju atrijskog miokarda te time i veći rizik za razvoj fibrilacije atrija. S druge strane pretpostavka je će atrijski natriuretski peptid i B tip natriuretskog peptida biti dobri humoralni biljezi dijastoličke disfunkcije izazvane radom elektrostimulatora te samim time i pokazatelji rizika za razvoj fibrilacije atrija. U promatranom vremenskom periodu hospitalizirano je 194 bolesnika s totalnim atrioventrikulskim blokom koji su zahtjevali implantaciju trajnog elektrostimulatora srca. Ukupno 141-om bolesniku je implantiran dvokomorni elektrostimulator srca (DDD) dok je preostalim 53 bolesnika imlantiran jednokomorni (VVI) elektrostimulator srca. Od 141 bolesnika s implantiranim dvokomornim elektrostimulatorom, 51 bolesnika nije uključeno u praćenje zbog isključujućih kriterija dok je preostali 90 bolesnika uključeno u praćenje. Devet bolesnika je isključeno tijekom ispitivanja jer su potvrdili simptome tipične za fibrilaciju atrija. Prema zadanim kriterijima u trećem mjesecu nakon implantacije 65 % bolesnika je imalo kumulativnu stopu asimptomatske fibrilacije atrija preko 1% dok je isti kriterij, ali u 24 mjesecu od implantacije zadovoljilo 60 % bolesnika. Dob niti spol bolesnika nije identificiran kao rizični faktor za razvoj fibrilacije atrija kao niti šećerna bolest dok terapija beta blokatorima niti ACE inhibitorima nije pokazala utjecaj na pojavnost asimptomatske fibrilacije atrija. Anamneza hipertenzije se pokazala kao najpostojaniji prediktor fibrilacije atrija i u trećem mjesecu nakon implantacije (P=0,036) i 24 mjeseca nakon implantacije (P=0,02). Iako je u skupini s fibrilacijom atrija zastupljenost bolesnika s inatrakardijalnom širinom atrijskog potencijala >50 ms bila veća, nije se pokazala statistički značajnom. S druge strane bolesnici s fibrilacijom atrija su imali značajno veću zastupljenost širine P vala u sinusnom ritmu >100 ms (P<0,001). Na ovaj način pokazana je superiornost parametra koji opisuje atrijski električni potencijal klasičnim elektrokardiogramom u odnosu na intrakardijalni zapis. Dokazana je viša razina BNPa na početku ispitivanja kod onih bolesnika koji su kasnije razvili asimptomatsku fibrilaciju atrija. Ovo je dokazano za točku promatranja u trećem mjesecu nakon implantacije (P=0,031) dok isto nije dokazano za vrijeme 24 mjeseca nakon implantacije. Nije se dokazala razlika u smrtnosti između bolesnika sa i bez asimptomatske fibrilacije atrija kao niti razlika u pojavi velikih kardiovaskularnih događaja.

    English abstract

    Intention of this study was to define asymptomatic atrial fibrillation occurrence in homogenous patients group. Those were patients with complete atrioventricular block. All patients with known risk factors for atrial fibrillation such as heart failure, heart cavity dilatation, structural heart disease, hyperthyroidisms were excluded. Intention was to identify other, until now unknown risk factors for atrial fibrillation. We hypothesized that new risk factors for asymptomatic atrial fibrillation can be identified analyzing atrial electrogram and natriuretic peptide level. We hypothesized that patients with lower atrial electrogram amplitude and wither atrial signal are prone to develop asymptomatic atrial fibrillation. We based this hypothesis on several papers results that showed higher fibrotic tissue representation in atrial myocardium in patients with atrial fibrillation. On the other side we hypothesized that patients prone to develop asymptomatic atrial fibrillation would show higher level of natriuretic peptides at time of implantation. This could be marker of diastolic dysfunction at all and those induced with pacemaker stimulation, and serve as biochemical marker for atrial fibrillation. In the enrollment period 194 patients with complete heart block and indication for pacemaker implantation were hospitalized. Dual chamber pacemaker was implanted in 141 cases while single chamber pacemaker was implanted in 53 other. From 141 patients with dual chamber pacemaker, 51 were excluded due exclusion criteria while 90 other were followed. Nine other patients were excluded during follow-up because of typical atrial fibrillation symptoms. According to defined criteria in third month after pacemaker 65 patients meat asymptomatic atrial fibrillation criteria (cumulative AF time of more than 1 %). Same criteria in 24th month after implantation meat 60 % of enrolled patients. Age, sex neither diabetes mellitus were not identified as predictors while beta blocker and ACE inhibitors therapy showed no impact on atrial fibrillation occurrence. History of hypertension was steady risk factor for asymptomatic atrial fibrillation in third month after implantation (P=0,036) and 24 month after implantation as well (P=0,02). Group of patients with asymptomatic atrial fibrillation had higher occurrence of atrial signal width of more than 50 ms, but statistically insignificantly. On the other side patients with later developed asymptomatic atrial fibrillation had higher occurrence of P wave width of more than >100 ms (P<0,001). In this way standard electrocardiogram superiority over intacardial recordings was shown. Patients with later developed asymptomatic atrial fibrillation had significantly higher level of BNP at the time of implantation (P=0,031). After the follow-up period difference in mortality neither major cardiovascular events was not shown.

    Item Type: Thesis (PhD)
    Mentor: Delić Brkljačić, Diana
    Divisions: Izvan medicinskog fakulteta
    Depositing User: Marijan Šember
    University: Sveučilište u Zagrebu
    Institution: Medicinski fakultet
    Number of Pages: 183
    Status: Unpublished
    Creators:
    CreatorsEmail
    Radeljić, Vjekoslav
    Date: 07 July 2011
    Date Deposited: 09 Sep 2011
    Last Modified: 23 Sep 2011 18:12
    Subjects: /
    Related URLs:
      URI: http://medlib.mef.hr/id/eprint/1009

      Actions (login required)

      View Item

      Document Downloads

      More statistics for this item...