Primjena mikronukleus metode i fluorescencijske hibridizacije u procjeni stupnja kromosomske nestabilnosti i nastajanja slobodnoga oblika Downovoga sindroma u roditelja mlađe životne dobi [Application of micronucleus assay and fluorescence hybridization in estimation of chromosome instability and occurrence of regular form of down syndrome in young couples]

Vičić, Ana (2019) Primjena mikronukleus metode i fluorescencijske hibridizacije u procjeni stupnja kromosomske nestabilnosti i nastajanja slobodnoga oblika Downovoga sindroma u roditelja mlađe životne dobi [Application of micronucleus assay and fluorescence hybridization in estimation of chromosome instability and occurrence of regular form of down syndrome in young couples]. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu.

[img] PDF
Download (3MB)

Abstract

The aim of this study was to evaluate the application of micronucleus assay and fluorescence in situ hybridization in estimation of chromosome instability and occurrence of regular form of Down syndrome within young couples. Study group consisted of 60 parents (30 couples) who had previous pregnancy with regular form of Down syndrome at the age of 35 or less. Control group consisted of 30 couples with two healthy children and no previous spontaneous abortions. Parents in the study group had statistically significant higher frequency of micronuclei in binucleated cells, in comparison with parents in the control group (p<0.001). As a limit value for the micronucleus frequency >12 was determined, with a sensitivity for micronucleus test of 29.63% and a specificity of 100%. There was no statistically significant difference between study and control group in the frequency of micronuclei in mononuclear cells (p=0.102), the frequency of nuclear buds (p=0.693), and the frequency of nucleoplasmatic bridges (p=0.480). Fluorescence in situ hybridization showed higher percentage of micronuclei containing whole chromosomes as well as statistically significant higher number of micronuclei containing chromosome 21 (p=0.009), in comparison to control group. There was no statistically significant difference between two patients’ groups in the response of peripheral blood lymphocytes after treatment with mutagen mitomycin C (p=0.676). In conclusion, the results of the micronucleus test and fluorescence in situ hybridization suggest that young parents with a history of regular form of Down syndrome have a higher susceptibility to chromosome nondisjunction in peripheral blood lymphocytes. Given the fair sensitivity, micronucleus test combined with fluorescence in situ hybridization could be implemented as a complementary biomarker for the correction of risk assessment of having chromosomal abnormality in subsequent pregnancies.

Abstract in Croatian

Slobodni oblik Downova sindroma (trisomija 21) je najčešći kromosomski poremećaj i najčešći uzrok mentalne retardacije u humanoj populaciji. Otprilike 40% trudnoća s trisomijom 21 upravo se otkrije kod žena mlađih od 35 godina. Malo je literaturnih podataka o uzrocima povećane sklonosti pogrešnom razdvajanju kromosoma kod mladih parova koji u svojoj anamnezi imaju trudnoću ili dijete s Downovim sindromom. Svrha ovog rada bila je ispitati mogućnost primjene mikronukleus-testa i metode fluorescencijske in situ hibridizacije u procjeni rizika nastajanja brojčanih kromosomskih abnormalnosti u parova kod kojih su majke u dobi manjoj od 35 godina imale trudnoću ili rođeno dijete s trisomijom 21. U istraživanje je uključeno 60 roditelja ispitivane skupine (30 parova) koji su u dobi manjoj od 35 godina imali trudnoću ili dijete rođeno sa slobodnim oblikom Downova sindroma te 30 parova usporedne skupine (majke i očevi) s najmanje dva uredna poroda i bez povijesti reproduktivnih problema. Uslijed neadekvatnih preparata za analizu iz daljnjeg istraživanja isključena su tri para iz ispitivane skupine, te su sve daljnje analize provedene na ukupno 54 roditelja, odnosno 27 parova ispitivane skupine. U parova ispitivane skupine nađena je statistički značajno veća učestalost mikronukleusa u binuklearnim stanicama perifernih krvi, u odnosu na usporednu skupinu (p<0,001). Kao granična vrijednost utvrđen je ukupan broj mikronukleusa >12, uz osjetljivost metode od 29,63% i specifičnost od 100%. Nije bilo statistički značajne razlike između ispitivane i usporedne skupine u učestalosti mikronukleusa u mononuklearnim stanicama (p=0,102) te učestalosti nukearnih pupova (p=0,693) i nukleoplazmatskih mostova (p=0,480). Fluorecencijskom in situ hibridizacijom uz primjenu pancentromerne probe u parova ispitivane skupine uočili smo veći postotak mikronukleusa koji sadrže cijele kromosome, te statistički značajno veći broj mikronukleusa koji sadrže kromosom 21 (p=0,009), u odnosu na usporednu skupinu. Nije uočena statistički značajna razlika u odgovoru limfocita perifernih krvi nakon izlaganja mutagenu mitomicinu C između parova ispitivane i usporedne skupine (p=0,676). Rezultati mikronukleus-testa i fluorescencijske in situ hibridizacije upućuju da mladi roditelji sa slobodnim oblikom Downova sindroma u anamnezi imaju povećanu sklonost nerazdvajanju kromosoma u limfocitima perifernih krvi. S obzirom na osrednju osjetljivost testa, mikronukleus metoda bi se u kombinaciji s fluorescencijskom in situ hibridizacijom, mogla primijeniti kao komplementarni biomarker za korekciju procjene rizika rađanja kromosomski bolesnog ploda u idućim trudnoćama.

Item Type: Thesis (PhD)
Mentors:
Mentor
Stipoljev, Feodora
Departments: Izvan medicinskog fakulteta
Depositing User: Anja Majstorović
University: Sveučilište u Zagrebu
Institution: Medicinski fakultet
Number of Pages: 116
Status: Unpublished
Creators:
CreatorsEmail
Vičić, AnaUNSPECIFIED
Date: 11 July 2019
Date Deposited: 11 Oct 2019 11:24
Last Modified: 11 Oct 2019 11:24
Subjects: /
Related URLs:
    URI: http://medlib.mef.hr/id/eprint/3445

    Actions (login required)

    View Item View Item

    Downloads

    Downloads per month over past year